Crna Gora do sada nije pokazala spremnost da dosledno obezbijedi kažnjavanje mučenja i drugog zlostavljanja u skladu s međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, svojim Ustavom i zakonima. To je povodom Međunarodnog dana podrške žrtvama mučenja, koji Ujedinjene nacije obilježavaju svake godine 26. juna, ocijenila izvršni direktor NVO Akcija za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.
Ona ističe da masovno prebijanje zatvorenika iz januara 2015. godine, kao i policijska brutalnost prema građanima na protestu Demokratskog fronta u oktobru 2015. godine ni do danas nijesu adekvatno procesuirani i kažnjeni. Kažnjen je, podsjeća Gorjanc Prelević, minimalnom kaznom samo jedan zatvorski službenik zbog teške tjelesne povrede nanijete zatvoreniku, dok se početak suđenja desetorici pripadnika zatvorske policije zbog mučenja 11 zatvorenika odlaže već dva puta. Odgovornost uprave zatvora i nadležnih u Ministarstvu pravde u tom slučaju nije adekvatno istražena.
– Policija još uspješno krije svoje službenike koji su učestvovali u više slučajeva zlostavljanja građana u kontekstu protesta, iako su slučajevi snimljeni i povrede dokazane. Zabrinjava i nedostatak procesuiranja nadležnih u policiji zbog ometanja pravde. S izuzetkom nedavno optuženog komandanta Specijalne antiterorističke jedinice, još nije poznato da li će odgovarati oni nadležni službenici policije koji su ometali pravdu počev od propusta da prime prijave građana, preko prikrivanja onih koji su učestvovali u svim slučajevima zlostavljanja – ističe Gorjanc Prelević.
Ona kaže da Crna Gora nije spremna da dosledno obešteti i zaštiti žrtve mučenja, iako je nedavno pokazala spremnost da sporazumno i efikasno obešteti Milorada Martinovića zbog očigledne policijske torture. Država se, primjera radi, još sudi sa brojnim zarobljenicima logora Morinj zbog zlostavljanja koje se tamo desilo prije 24 godine.
– Iako je država donijela i poseban zakon za obeštećenje žrtava nasilja, koji će, nadamo se, uskoro omogućiti i osnivanje Fonda za naknadu štete žrtvama krivičnih djela nasilja, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći još ne obuhvata žrtve policijske torture, iako je zakonom o unutrašnjim poslovima policajcima optuženim za mučenje obezbijeđena besplatna pravna pomoć. Crna Gora treba da dopuni definiciju mučenja u Krivičnom zakoniku u skladu s Konvencijom protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka, propiše veće kazne i obezbijedi da krivično djelo mučenje ne zastarijeva, u skladu s preporukama Komiteta protiv mučenja UN iz 2014. godine – preporučuja Gorjanc Prelevićeva.
Gorjanc Prelevićeva ističe da je i Evropski sud za ljudska prava u tri predmeta proglasio Crnu Goru odgovornom za torturu i to u slučaju „Bulatović”, gdje je razlog bila prenaseljenost u zatvoru i činjenica da je on više mjeseci proveo u ćeliji od 2,8 kvadrata, ispod evropskog minimalnog standarda od četiri metra kvadratna po osobi.
– U slučaju „Milić” i „Nikezić”, presuda iz aprila 2015, odgovorni za kršenje Konvencije bili su zatvorski stražari i državni tužilac koji nije obezbijedio krivično gonjenje zbog torture. U slučaju „Siništaj” i drugi, iz maja 2016, odgovorni za kršenje Konvencije bili su službenici policije i ponovo državni tužilac koji nije prepoznao krivično djelo i obezbijedio krivično gonjenje – ističe Gorjanc Prelević.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković saopštio je da je po svim relevantnim međunarodnim pravnim instrumentima zabrana mučenja apsolutna, što znači da ne može biti opravdana pod bilo kojim okolnostima, niti u bilo kom slučaju. On navodi da u prethodnim godinama u crnogorskim zatvorima i policijskim prostorijama za zadržavanje nije bilo sistematske torture.
– Međutim, u prošloj godini utvrđeno je nekoliko slučajeva mučenja i drugih oblika zlostavljanja prema više lica, koji su se dogodili u ZIKS-u, ali i tokom javnih okupljanja u oktobru. Zaštitnik naglašava da kada je tortura utvrđena, bez obzira na to u koliko slučajeva i prema kolikom broju osoba je primijenjena, uvijek je ozbiljna opomena i zahtijeva utvrđivanje odgovornosti. Osobe koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora ili kojima je ograničeno kretanje, predmet su naše stalne pažnje, budući da su izolovane od očiju javnosti i posebno su ranjiva kategorija – zaključio je Baković.M.S.
Izostaju identifikacije
Baković dodaje da je institucija, na čijem je čelu, kroz donešenja mišljenja i preporuke koje su se odnosile na torturu i druge oblike zlostavljanja, izričito zahtijevala utvrđivanje odgovornosti i sankcionisanje počinilaca, kao i preduzimanje svih neophodnih mjera da se slični događaji ne bi ponovili.
– Nažalost, i pored toga, nijesu svi koji su učestvovali u mučenju i drugim oblicima zlostavljanja identifikovani i privedeni pravdi, što je razlog za ozbiljnu zabrinutost, jer svaka zabrana takvih djela gubi na uvjerljivosti ako službena lica koja su ih počinila, ne odgovaraju za postupke. Koliko god istraga bila uspješno sprovedena, neće imati značaja ako su kaznene mjere izrečene za mučenje i zlostavljanje neprimjerene. Odgovarajuća kazna treba da ima snažan odvraćujući efekat. Bitno je naglasiti da ničim ne smije biti dovedena u sumnju riješenost državnih vlasti da se bori protiv izuzimanja od odgovornosti – zaključio je Baković.