Ni pola godine od završetka ljetnje turističke sezone, radnici budvanskog hotela „Park”, kojim gazduje beogradsko preduzeće Epsturs, nijesu dobili avgustovsku i septembarsku platu. Skoro 60 sezonskih radnika čeka isplatu za dva mjeseca rada, a nerijetki su oni koji čekaju i oktobarsku platu.
Nažalost, primjer radnika hotela „Park” nije usamljen i gotovo da ne može proći mjesec a da obespravljeni radnici nekog preduzeća ne organizuju protest i na taj način pokušaju da ostvare prava iz radnog odnosa.
Radnicima hotela „Park”, kako tvrde, na razgovoru za posao je saopšteno da će plata kasniti petnaestak dana, ali da će biti plaćeni za svoj rad.
–Naravno, nije bilo tako. Izigrani smo i cijelo ljeto smo proveli radeći bez centa. Ne znamo kome možemo da se obratimo za pomoć i izgleda da smo se cijelog ljeta uzalud mučili. Od nužde smo radili za platu od 250 eura, a ni u snu se nijesmo nadali da ćemo morati da molimo za ono što smo pošteno i časno zaradili. Izgleda da sa radnicima svako može da radi šta hoće jer zna da neće snositi nikakve posledice – kazali su radnici.
Poslanik Emilo Labudović (DF) smatra da država mora da brine o sprovođenju zakona, a samim tim i o pravima radnika iz radnog odnosa.
–Zato i postoje silni inspekcijski organi, koji su dužni da utvrde činjenično stanje i da podnesu krivične prijave protiv firmi koje ne postupaju po zakonu. Tolika vrsta samovolje i bahatosti, ali i prava poslodavca da se ponaša na nivou vlasnika objekata iz 18. vijeka, kada je krenula industrijska revolucija, postoji samo u Crnoj Gori. Radno zakonodavstvo je podređeno interesu poslodavca, a naša država se prema njima odnosi kao da su oni, u najmanju ruku, socijalni radnici, pa to čine iz nekog altruističkog razloga, da udovolje radnicima, pa da ih zaposle, a ne zato što dobijaju višak vrijednosti i zarađuju – kazao je Labudović.
On je istakao da činjenice govore da država uporno ide naruku poslodavca, a nikako radnika.
–Država se ponaša po sistemu zavlačenja glave u pijesak, čekajući da se neke stvari razriješe same od sebe, a za to vrijeme kvaziposlodavci, koji se nikada nijesu bavili biznisom, rade šta im je volja. Njima je najviše stalo da u što kraćem vremenu i sa što manje ulaganja zarade što više novca, da dovedu firmu do stečaja, a zato je, nažalost, kriva država. To se ponavlja iz godine u godinu, a radnici trpe mjesecima u nadi da će se sve riješiti. Kada radnici ne mogu više da trpe, pošalju ih kući, upućujući ih na sud, za koji oni nemaju novac, kao što nemaju ni sindikat koji brine o njima, niti imaju organizaciju koja bi u njihovo ime vodila postupke – kazao je Labudović.B.Ma.
Štite samo poslodavca
Labudović smatra da je država, bez obzira što se radi o privatnom preduzeću, dužna da nadgleda da li se sprovodi zakon.
–Zato smo predlagali da se na onoj neodržanoj vanrednoj sjednici razmatra predlog da se platna lista smatra izvršnim dokumentom, da radnik koji je zaradio platu, bez obzira kod koga, može i da je naplati. Sve činjenice govore o tome da se ide samo naruku poslodavcu, a da pritom ta vrsta politike ne daje rezultat u vidu povećanja zaposlenja i stvaranja atmosfere u kojoj se otvaraju nova radna mjesta – zaključio je Labudović.
)){kind=small}
