Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte nije mogao da dostavi mišljenje na zahtjev Uprave za nekretnine da li je plaćena tržišna naknada u postupku privatizacije od strane preduzeća Mljekara AD Podgorica na nepokretnosti, odnosno placu površine 6,4 hiljade metara kvadratnih, koji je kompanija Zetagradnja, vlasnika Blagote Radovića, kupila iz stečaja krajem 2010. godine za 3,26 miliona eura. To je navedeno u izvještaju o realizaciji plana privatizacije za period od januara zaključno sa junom ove godine.
Zetagradnja je kupila pravo korišćenja na tom placu i poslovnu zgradu Mljekare, koja je kasnije srušena, a na njenom mjestu je napravljena stambena zgrada.
Uprava za nekretnine obratila se Savjetu za privatizaciju 14. januara ove godine dopisom za davanje mišljenja da li je plaćena tržišna naknada u postupku privatizacije od strane preduzeća „Mljekara“ AD Podgorica, za nepokretnosti upisane u listu nepokretnosti broj 188 KO Podgorica 1, na kat. parceli broj 425, ukupne površine 6.043 metra kvadratnog. Privredni sud je 5. marta obavijestio Savjet da je nad „Mljekarom“zaključen stečajni postupak, nakon čega je „Mljekara“ 14. januara izbrisana iz evidencije Centralnog registra privrednih subjekata.
– Kako „Mljekara“ AD Podgorica više ne postoji kao pravno lice to se po njenom zahtjevu nije moglo dati mišljenje u skladu sa članom 419 stav 4 Zakona o svojinskopravnim odnosima – navedeno je u Izvještaju Savjeta za privatizaciju.
Prema podacima sa sajta Uprave za nekretnine, na toj parceli Glavni grad ima pravo svojine, a kompanija Zetagradnja pravo korišćenja. Na parceli u Ulici Vaka Đurovića nalazi se stambeno-poslovna zgrada sa devet spratova i garažom površine 2309 kvadrata, dok je zemljište uz poslovnu zgradu površine 3.728 metara kvadratnih. Objekat je, po riječima vlasnika Zetagradnje, dobio upotrebnu dozvolu prije tri mjeseca.
Predsjednik manjinskih akcionara Mljekare Rudolf Penava tvrdi da imovina Mljekare nije prodata po tržišnoj vrijednosti, jer su se, po njegovim riječima građevinski placevi u blizini Mljekare i u vrijeme kada je imovina Mljekare prodata, prodavali po značajno većoj cijeni. Takođe, kako je kazao, plac nije prodat kao građevinsko zemljište, iako je bio komunalno opremljen, odnosno na njemu je već postojala infrastruktura, priključak za električnu energiju, vodu i kanalizaciju, čime su oštećeni radnici i akcionari tog preduzeća. Cijenu placa značajno bi podiglo i to da je umjesto prava korišćenja prodato pravo svojine, a prevođenje prava iz trajnog korišćenja u pravo svojine mogli su da zatraže radnici, odnosno akcionari Mljekare, a kasnije u stečajnom postupku i stečajni upravnik Mladen Marković, pozivajući se upravo na Zakon o svojinsko-pravnim odnosima. Ovako, od Zetagradnje i eventualno kupaca stanova, Glavni grad bi u budućnosti mogao da, pozivajući se na pravo svojine nad tim placem, zatraži plaćanje zakupa.
– Ta imovina je kupljena u stečaju i niko nam se u Zetagradnji po tom pitanju nikada nije obraćao. To se mene uopšte ne dotiče, nije predmet mog interesovanja, niti me tangira i nijesam ni znao da postoji taj problem. Nikad nas niko nije obavijestio o bilo čemu. Imovina je prodata u stečaju, mi smo je kupili. Imam upisano pravo korišćenja, a ako neko ima nešto protiv toga što sam ja to kupio prije pet godina i dao tolike pare, to neka rješavaju između sebe. Nemam nikakvu zabranu ni otuđenja ni prodaje i nijesam ni znao da je bilo ko potezao pitanje da li je ili nije plaćeno – rekao je Radović.
Član 410 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima propisuje da pravo upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu u društvenoj, sada državnoj svojini stupanjem na snagu tog zakona, postaje pravo svojine dotadašnjeg imaoca prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Izuzetno, zemljište za koje u postupku privatizacije ili stečaja nije plaćena tržišna naknada ostaje u svojini države na kome vlasnici objekta imaju pravo preče kupovine ili pravo prečeg zakupa. Mišljenje da je plaćena tržišna naknada u postupku privatizcije daje organ nadležan za poslove privatizacije, a u postupku stečaja nadležni Privredni sud.
J.V.
Pravo svojine ostvarila sva državna preduzeća
Prevođenje prava korišćenja u pravo svojine, po Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima, ostvarila su gotovo sva državna preduzeća, koja su, nakon stupanja na snagu tog zakona podnijela zahtjev za ostvarivanje tog prava. To pravo se, po riječima upućenih u taj proces, ostvarivalo uz plaćanje simbolične tržišne naknade.
Preduzeće Gorica prošle godine uspjelo je da dobije sudski spor sa Glavnim gradom oko parcele na Zabjelu i da dokaže pravo svojine nad tom imovinom.