Privatizacija rudnika u Crnoj Gori omogućila je pojedincima da se lako obogate i umjesto da država profitira od prodaje i izvoza uglja, bakra, cinka, danas imamo stotine rudara koji su dobili otkaze, brojne proteste i sudske sporove.
Nakon privatizacije beranskog Rudnika mrkog uglja, godinu se čekalo na proizvodnju dok su rudari protestovali i zatvarali se u jamu. Taj rudnik je još 2007. godine kupila grčka kompanija Balkan enerdži, u vlasništvu Viktora Restisa, za milion i po eura, a tada su obećavali ulaganja od 20 miliona eura u proizvodnju, 100 miliona u izgradnju drugog termobloka, nova radna mjesta. Međutim, od toga ništa nije bilo, a rudniku je zbog nagomilanog duga od 250 hiljada eura isključena struja, što je izazvalo potapanje jame „Petnjik” i iskomplikovalo situaciju u nekada jako uspješnom privrednom društvu. Na kraju je sve rezultiralo štrajkom radnika. Krajem prošle godine situacija u rudniku je krenula nabolje jer je kompanija iz Sremske Mitrovice „Metalfer” preuzela rudnik, pokrenula proizvodnju, regulisala plate i zaposlila 110 rudara. Rudnik mrkog uglja u Beranama nekada je zapošljavao 700 rudara.
Pljevaljski rudnik olova i cinka Šuplja stijena više je bio zatvoren nego što je radio, vlasnici su se mijenjali, rudare su slali na biro rada, a pitanja vlasništva uglavnom su se rješavala pred sudom. U tom rudniku je 1985. godine uvedena prinudna uprava i preduzeće je prestalo sa radom 1987. godine, a deset godina kasnije ponovo je otvoren, da bi prestao sa radom 1999. godine a rudari poslati na biro rada. Šuplja stijena je ponovo počela da radi 2010. godine pred lokalne izbore kada je tadašnji i sadašnji premijer Milo Đukanović presjekao vrpcu. Godine 2006. Šuplju stijenu su kupili nikšićki biznismen Veselin Pejović i njegov sada već bivši partner Slovenac Franc Rejmer, koji su se kasnije razišli dok se pitanje Šuplje stijene rješavalo na sudovima.
Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata, poljska kompanija „Boleslav” vlasnik je 99,6 odsto udjela u kompaniji, dok 0,4 odsto udjela u Gradir Montenegru ima Rejmer.
Ni u nikšićkom Rudniku boksita ne cvjetaju ruže nakon što je dopao u Pejovićeve ruke. Od ukupno 5,39 miliona Pejović je za imovinu rudnika platio 1,59. Kako je „Dan” ranije pisao, on je počeo sa odvoženjem mašina u staro gvožđe, iako se imovina rudnika ne smije otuđivati dok je stečajni postupak u toku. Rudari su nezadovoljni jer je nedavno objavljen oglas za upošljavanje 30 radnika koji je trajao samo jedan dan, a većina njih nije ni znala za oglas.
Prema riječima lidera Demokratskog fronta Janka Vučinića, privatizacija rudnika nalik je svim takvim poslovima u državi.
– Rudnici boksita, cinka i uglja su naša prirodna bogatstva koja nije trebalo tako lako dati u privatne ruke. Radi se o nemjerljivoj šteti za državu koju je aktuelna vlast prouzrokovala pri čemu nema sumnje da se rukovodila isključivo ličnim interesima, a tome u prilog ide i ovakva privatizacija preduzeća i njihova prodaja kroz postupak stečaja. Sada umjesto države, ogromni profit na račun našeg prirodnog bogatstva ostvaruju pojedinci koji su se uz koruptivne radnje sa vrhom vlasti domogli vrijedne držanve imovine – kazao je Vučinić.
Vučinić je istakao da su dešavanja u svim crnogorskim rudnicima posao za vrhovnog državnog tužioca.
– Posebna je priča oko Rudnika boksita u Nikšiću za čiju imovinu je isplaćena samo četvrtina ugovorene cijene, odnosno 1,59 miliona eura, a prema informacijama bivših rudara samo na osnovu prodaje starog otpadnog gvožđa dobijenog rezanjem mašina i prodaje dva nova bagera uzeto je više od dva miliona eura. Takođe, postoje informacije da se ruda eksploatiše suprotno Zakonu o rudarstvu i to da bi se na najjeftiniji način došlo do najkvalitetnije rude – poručio je Vučinić.
B.Ma.
Rudari izloženi rizicima
Vučinić je rekao da se u Rudniku boksita ruda vadi na krajnje rizičan način, zbog čega je ugrožena bezbjednost svih onih koji tu rade.
– Jedino rješenje je smjena vlasti. Prvo što ćemo uraditi kada dođemo na vlast jeste poništavanje štetnih ugovora i vraćanje rudnika u vlasništvo države. Vratićemo na posao sve rudare koji su zbog ovakvih privatizacija završili na birou rada – zaključio je Vučinić.