Ministarstvo unutrašnjih poslova odbilo je da pruži asistenciju u postupku sprovođenja izvršenja, odnosno da se tadašnjim direktorima Robne kuće Beograd omogući normalno korišćenje poslovih prostorija, to jest objekta u centru Podgorice.
Štrajkači odbor tadašnjih radnika, čiji je predsjednik bio Veljko Barović, onemogućio je korišćenje prostorija direktorima Robne kuće Beograd i to Rajku Lakoviću, Draganu Radusinoviću i Vladimiru Vujoviću, a MUP, odnosno Centar bezbjednosti Podgorica odbio je da asistira pri sprovođenju izvršenja, koje je bilo zakazano za 26. novembar 1998. godine, navedeno je u obavještenju koje je sudija Osnovnog suda Senka Aleksić uputila predsjedniku tog suda, u koje je ,,Dan” imao uvid.
Barović, se, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata, vodi kao izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik doo Podgoričanka. Oko svojine robne kuće „Podgoričanka” skoro deceniju se vodio sudski spor pred podgoričkim Osnovnim sudom. Presudom od 4. avgusta prošle godine, imovina robne kuće „Podgoričanka” pripala je robnim kućama „Beograd”, zbog čega su nedavno iseljeni butik i prodavnica kozmetike koji su se nalazili u tom objektu. Barović je prije nego što je ta presuda donijeta u više navrata ranijih godina govorio da je „Podgoričanka” vlasništvo Podgorice i radnika koji u njoj rade, te da je nijesu gradile Robne kuće Beograd.
Grupa bivših radnika robne kuće „Podgoričanka” protestovala je nedavno ispred spornog objekta u Podgorici tražeći otpremnine i isplatu 19 zaostalih zarada, nakon čega su podnijeli i krivičnu prijavu protiv Barovića, kojeg krive za to što, kako su naveli, preko 100 radnika iz Crne Gore nije dobilo otpremnine.
Kompanija Robne kuće Beograd je, prema dokumentaciji u koju je ,,Dan” imao uvid, 1999. godine podnijela krivičnu prijavu osnovnom tužiocu u Podgorici, koju je potpisao predsjednik kompanije Miloš Dimitrijević. U njoj je navedeno da to preduzeće u svom sastavu posjeduje i robnu kuću u Podgorici, u Ulici slobode, koja, kako su naveli, u pravnom i organizacijskom smislu čini cjelinu sa kompanijom i nema svojstvo pravnog lica. Navedeno je i da su otežani uslovi privređivanja zbog nefunkcionisanja tržišta, što je za posledicu imalo negativno poslovanje i nemogućnost isplate zarada zaposlenima, što je bio razlog da radnici tog preduzeća u Podgorici stupe u štrajk 28. avgusta 1998. godine, čime je djelatnost dijela kompanije blokirana. Kao posledica toga uslijedila je i ostavka direktora, nakon čega je za vršioca dužnosti te funkcije imenovan Rajko Laković, kojeg je štrajkački odbor, kako je navedeno u krivičnoj prijavi, fizički sprečavao da obavlja svoje redovne obaveze. Matična kompanija je zatim ustala sa tužbom za izdavanje privremene mjere protiv štrajkačkog odbora, što je Osnovni sud u Podgorici usvojio, ali se štrajkački odbor oglušio o to rješenje, pa je matična kompanija sudskim putem tražila izdavanje privremene mjere, što je sud usvojio, a izvršenje je određeno za novembar, ali nije i sprovedeno.
– Sve navedene činjenice ne uvažava štrajkački odbor, a posebno ne Veljko Barović, koji sebi određuje pravo za vršioca dužnosti direktora, a potom i za direktora, ili kako on to kaže, da je direktor koga su sa velikom većinom na zboru izabrali radici – navedeno je u krivičnoj prijavi.
Takođe, navedeno je i da je Barović sastavljao neistinite isprave i potpisivao ih, i pored činjenice da nema dokaz da je izabran za direktora, niti je mogao da dostavi potrebnu dokumentaciju radi deponovanja svog potpisa kod nadležnog organa.J.V.
Nakon štrajka formirali preduzeće
Barović je, upitan za komentar, kazao da je od tada prošlo mnogo godina, ali da je sve što je radio bilo transparentno i ispravno.
– Ne sjećam se nikakvih direktora, osim mene i direktora koji su bili prije mene i ja sam bio jedini legalni direktor od 1999. godine do sada, a 1998. godine bio je štrajk radnika – rekao je on ističući da su ga izabrali radnici.
Kako je istakao, u avgustu prošle godine dobili su sudsko rješenje, kojim se nalaže iseljenje iz Robne kuće Podgoričanka, nakon što je Robna kuća Beograd dobila spor u postupku dokazivanja vlasništva nad imovinom.
– Po presudi Robna kuća Podgoričanka pripada Robnoj kući Beograd, novom vlasniku – rekao je on.
Po njegovim riječima, ne stoje primjedbe koje su izrekli bivši zaposleni na nedavnom protestu, te da se ne radi o radnicima Podgoričanke, i da 80 odsto njih ni ne poznaje. Barović je pojasnio da je Podgoričanka kao preduzeće osnovana u februaru 1999. godine, a akcionari su bili svi radnici.
– Od 1995. do 1999. godine radnici su bili bez plata, robe nije bilo, robna kuća je bila zatvorena i onda smo organizovali štrajk, a rezultat tog štrajka bilo je formiranje Podgoričanke – rekao je on ističući da nezadovoljnim radnicima Podgoričanka ne duguje ništa.