Najnepoželjniji poslodavci u Crnoj Gori su investitori bliski vlasti koji su kupovali fabrike vrijedne milione za mizernu sumu a onda ih polako uništavali, uvodili u stečaj i raskrčmili njihovu imovinu. Najveći ceh režimskih privatizacija platili su radnici koji su završavali bez posla, sa mizernom otpremninom ili bez nje, a većinom su protestima morali da traže svoja prava.
Primjera radi predsjednik Atlas grupe Duško Knežević je kupio imovinu kompanije Staklenici u Golubovcima i tu je počeo kraj nekada jako uspješnog preduzeća. Dok se radnicima te kompanije duguje 200 hiljada eura za povezivanje radnog staža Tužilaštvo ispituje okolnosti u kojima su se privatizovali Staklenici. Radnici zbog nepovezivanja radnog staža ne mogu otići u penziju zbog čega su se više puta okupljali i protestovali.
Početak kraja barske Primorke počeo je 2005. godine kada je dopala u ruke Kneževićeve Atlas grupe. Do tada je Primorka bila u državnom vlasništvu kao jedina fabrika za proizvodnju maslinovog ulja a nakon toga od nekoliko stotina radnika ostalo je manje od 60 zaposlenih koji nijesu do sada uspjeli da naplate do kraja svoja potraživanja jer je imovina te kompanije uništena i raskrčmljena. Primorku je od Kneževića kupio vlasnik kompanije Krisma Nebojša Bošković koji je trenutno u Spužu zbog sumnje na bankarske pronevjere.
Sve moguće benefite prilikom kupovine nekadašnjih crnogorskih giganata Kombinata aluminijuma u stečaju i Rudnika boksita u stečaju imao je i nikšićki biznismen Veselin Pejović. On je za ta dva preduzeća trebao da plati 33,4 miliona eura od čega je platio 15,5 miliona što ga nije spriječilo da gazduje tim preduzećima.
Sa druge strane na mjestima čuvenih podgoričkih fabrika „Marko Radović”, „Radoje Dakić” i podgoričke „Mljekare” nikle su zgrade čiji su vlasnici Blagota Baća Radović i Tomislav Čelebić.
I investitoru bliskom vlasti Draganu Brkoviću, koji je jedan od najvećih poreskih dužnika po raznim osnovama, omogućena je svaka pomoć. Gotovo svaka njegova kompanija iskusila je stečaj a radnici su protestima pokušavali da naplate zarade. Uprkos lošoj situaciji u gotovo svakoj firmi Brković je bio prvi dobitnik i to tri miliona eura iz Abu Dabi fonda za razvoj koji su namijenjeni projektima iz oblasti poljoprivrede. Njegova Vektra Montenegro duguje za poreze 4,6 a Vektra Jakić preko tri miliona eura.
Prema riječima lidera Radničke partije Janka Vučinića fabrike su prodavane za bijednu sumu a od njih su se bogatili pojedinci.
– Tajkuni bliski vlasti su na grbaču osiromašenih radnika punili svoje džepove. Pojedinci stiču enormno bogatstvo, vile na primorju i automobile koji koštaju na stotine eura, dok su radnici gladni. Od Kombinata aluminijuma koji je bio poznat u cijelom svijetu došli smo do fabrike gdje se radnici gotovo muče i nemaju pravo glasa. Tajkunske privatizacije uzele su danak, dovele narod do prosjačkog štapa – rekao je Vučinić.
Prema riječima koordinatora Građanskog pokreta URA za ekonomsku politiku Dejana Mijovića ovako će biti sve dok DPS bude na vlasti.
– Ljudi bliski vlasti će se bogatiti na grbači poštenog naroda i tako će biti sve dok je DPS na vlasti. Smjena režima je jedini način da privreda oživi – poručio je Mijović.
B.Ma.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
