Ni novi menadžment ni prethodnici nijesu za više od dvije decenije našli rješenje za održivo poslovanje Montenegroerlajnza (MA), pa je iluzorno to očekivati od aktuelnog menadžmenta bez jasno definisanog odgovora od strane države i Vlade – šta u stvari Crna Gora želi sa ovom kompanijom, izjavio je za „Dan” poslanik Aleksandar Damjanović.
– Nastavak zabijanja glave u pijesak, personalne smjene uz nastavak neracionalnog poslovanja neće popraviti stanje. Naprotiv, imajući u vidu duplirani poreski dug u poslednje tri godine, realno je pretpostaviti da je ukupni dug rastao istom dinamikom i da je u ovom trenutku mnogo veći od 70 miliona eura i to kompanije čiji je nominalni kapital 25 miliona eura, trostruko manji od iskazanog gubitka. Drastičnih mjera Vlade nema, jer Vlada jednostavno u ovom skraćenom mandatu nema ni volje ni snage da se uhvati u koštac sa problemom održive budućnosti nacionalnog avioprevoznika, pa procjenjujem da će se ove sumorne cifre do kraja mandata Vlade samo uvećati, a ceh će na kraju biti plaćen iz budžeta novcem građana – ocijenio je Damjanović.
Poreska uprava, kako je „Dan” juče prenio, odbila je zahtjev MA za reprogramom poreskog duga, shodno Zakonu o reprogramu, kojim je predviđena otplata poreskog duga na pet godina. Zahtjev je odbijen iz razloga što su bili korisnici državne pomoći.
– Dosadašnja enormna podrška države nije dala rezultate, naprotiv, stanje u kompaniji je najgore od njenog osnivanja, tako da ta politika mora ostati za nama. Uvođenja stečaja je stvar definisana zakonom i jasno je ko, kada i pod kojim uslovima može da inicira uvođenje stečajnog postupka. U tom smislu stečaj je u MA, mogao biti uveden davno – rekao je Damjanović.
Na pitanje da li bi MA mogao da „preživi” stečaj, odgovorio je da stečaj neće popraviti stanje u MA, niti je kroz stečaj popravljeno stanje u najvećem broju preduzeća.
– Naprotiv, u najvećem broju slučajeva stečaji su vodili do devastiranja stečajne imovine, a nijesmo se ovajdili ni od takozvanih „privatizacija kroz stečaj”. Ukoliko nema strategije i nacionalnog konsenzusa šta da radimo sa nacionalnim avioprevoznikom, da li nam je on potreban, da li je moguća djelimična ili puna privatizacija, ili pretvaranje MA u lou kost kompaniju ili je moguće neko drugo rješenje, ni stečaj, pa i da ga „preživi” MA neće donijeti boljitak. Naravno, ukoliko se u najhitnijem roku i to potpuno transparentno ne otvori pitanje statusa MA i ne otpočne rješavanje njegove sudbine, stečaj, kao zakonska mjera je neminovan sa svim neizvjesnim posledicama – zaključio je Damjanović.
Podsjetio je da je MA od osnivanja 1994. godine, uvijek poslaovao uz izdašnu pomoć države uz otvoreno, ali i prikriveno subvencionisanje.
– Država je šest puta izdavala garancije za kredite MA od 2009. do 2015. godine u ukupnom iznosu od 9,5 miliona. Takođe, kompanija je u kontinuitetu koristila državnu podršku i kroz otpis pojedinih potraživanja ili kroz plaćanje budžetskim novcem pojedinih obaveza kompanije. Svojevrsni alarm za sve bio je izvještaj DRI iz oktobra 2012. godine, gdje su konstatovani brojni problemi u radu kompanije i neracionalno, nezakonito i neodgovorno upravljanje. Na žalost, osim smjene čelnih ljudi, koja je uslijedila sa zakašnjenjem i nemuštog plana reorganizacije, nije sprovedena nijedna neophodna drastična mjera od strane vlasnika – države, kako bi se stanje kako tako počelo sanirati. U protekle dvije-tri godine, samo je dug za poreze i doprinose MA dupliran i danas je ova firma najveći dužnik sa 13,3 miliona eura duga po tom osnovu – naveo je Damjanović.D.M.
Bez smanjenja troškova nema privatizacije
Svaka eventualna pomisao na privatizaciju, odnosno iznalaženje ozbiljnog strateškog partnera mora biti propraćena transparentnim podacima o realnom poslovnom i finansijskom stanju u kompaniji, moguće uz ponovno obavljanje jedne sveobuhvatne revizije od strane DRI kako bi potencijalni partneri znali šta kupuju, kazao je Damjanović.
– Niko neće ulagati u firmu, ukoliko država ne „očisti” dugove koji imaju svoje ime i prezime, ali ih oni koji su ih napravili neće vraćati iz svog džepa.
Rješenje se mora tražiti brzo, imajući u vidu preostale resurse kompanije, prije svega avione i obučeno letačko osoblje, a ono bi moglo biti u pravcu redefinisanja statusa kompanije koja bez podrške strateškog partnera, koje nema na vidiku, ne može ostati „veliki” avioprevoznik sa sadašnjim brojem aviona i sadašnjim brojem linija. Naravno bez radikalnog smanjenja troškova poslovanja, nijedna opcija, dakle puna ili djelimična privatizacija, ili smanjivanje obima poslovanja kompanije ne mogu imati uspjeha – istakao je Damjanović.