Sporazumom o integraciji, usvojenom 1989. godine, pravo vlasništva nad nekretninama Zavoda za rehabilitaciju „Vrmac” Prčanj nije prešlo na Institut za rehabilitaciju Beograd (IRB).
To su pred sudijom Osnovnog suda u Kotoru Veljkom Bulatovićem tvrdili radnici Zavoda Dragiša Konatar, Gorica Amidović, Tanja Ivanović i bivša predsjednica sindikata te firme Snežana Balić. Oni su izjave dali u svojstvu svjedoka u sporu koji je Opština Kotor pokrenula protiv beogradskog Instituta radi utvrđenja prava svojine na zemljištu ukupne površine 18.234 metara kvadratnih i objektima ukupne površine 6.179 kvadrata, u KO Stoliv i KO Prčanj. Umješač na strani tužioca je Sidnikalna organizacija „Vrmac” Prčanj. Iako nije vršena procjena sporne imovine, shodno tržišnim cijenama, vrijednost prelazi najmanje dva miliona eura.
U tužbi Opštine, koju pred sudom zastupa advokat Ana Stanković Mugoša, ističe se da je Narodni odbor Sreza Bokokotorskog (NOSB) 1952. godine donio rješenje kojim osniva Ugostiteljsko preduzeće Vrmac Prčanj, dajući mu na upravljanje osnovna sredstva vrijednosti 4.013.703 dinara i obrtna sredstva u iznosu od milion dinara. Na osnovu toga je NOSB-Savjet za privredu privredno komunalno odjeljenje donijelo rješenje 30. novembra 1952. godine kojim se UP „Vrmac” Prčanj upisuje u registar državnih privrednih preduzeća. Proširujući svoju djelatnost UP „Vrmac” preraslo u je Specijalizovanu zdravstvenu ustanovu (SZU) „Vrmac” Prčanj, a kasnije u Zavod za rehabilitaciju „Vrmac” Prčanj, a imovina koju je Narodni odbor (NO) Opštine Kotor dao na upravljanje i korišćenje, u zemljišnim knjigama upisuje se kao društvena svojina sa pravom upravljanja i korišćenja SZU „Vrmac” Prčanj. U bitnom je istaknuto da je članom 4 Samoupravnog sporazuma o promjenama u organizovanju Radne organizacije, donijetog 1989. godine, definisano da Institut Beograd „preuzima sva sredstva, prava i obaveze osnovnih organizacija RO „Vrmac” Prčanj, a kako isti nije imao prava vlasništva nad nekretninama to nije mogao prenijeti više prava nego što ima, pa se upisano pravo vlasnosti „društvena svojina” nije moglo prenijeti na beogradski Institut”.
S druge strane, iz Instituta za rehabilitaciju Beograd naglašavaju da isti ima svojstvo Javne ustanove jer je njegov osnivač Republika Srbija (RS). Dodaju da su prema Zakonu o sredstvima u svojini RS, i druge organizacije čiji je osnivač Republika Srbija, u državnoj svojini, pa su nepokretnosti koje su predmet spora „eks lege” u državnoj svojini, a tuženi je njihov korisnik. S tim u vezi ukazuju da je u ovoj parnici kao tuženi potrebno da bude označena i Republika Srbija kao titular prava svojine na predmetnim nepokretnostima. Opština Kotor, tvrde, nije dokazala da je pravni sledbenik NO Sreza Bokokotorskog, a raniji Zavod za rehabilitaciju Vrmac Prčanj bio je pravni sljedbenik UP Vrmac Prčanj. Nepokretnosti koje su predmet tužbe, navode, nijesu u bilo kakvoj vezi sa imovinom koju je NO Sreza Bok dodijelio na upravljanje UP Vrmac Prčanj. Posebno ukazuju da nepokretnosti koje su predmet tužbe nijesu ni postojale u vrijeme osnivanja UP „Vrmac” 1952. godine, i da su objekti uglavnom izgrađeni znatno kasnije, najvećim dijelom nakon izvršene integracije i to sredstvima Instituta i SIZ-a zdravstvene zaštite iz Beograda.
Ročištu je prisustvovao i direktor beogradskog Instituta Tomislav Mališić.
Zemljište i objekti, uključujući stotinjak bungalova, nalaze se na atraktivnoj lokaciji u srcu Bokokotorskog zaliva. Glavni objekat na Prčanju raspolaže salama za rekreaciju, velikim restoranom, uključujući bazen sa toplom morskom vodom i raznu medicinsku opremu budući da je sredinom prošlog vijeka poslovao kao liječilište za plućne bolesti, a kasnije kao ustanova zdravstveno-turističkog tipa. Tu su i sopstvena plaža i sportski tereni.
B.M.
Predmet vraćen na ponovno odlučivanje
Presudom iz 2015. godine pravo nad nepokretnostima pripalo je Opštini Kotor, na šta je Institut izjavio žalbu Višem sudu, nakon čega je predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.
– Nikada nije došlo do prodaje imovine ranijeg Zavoda za rehabilitaciju „Vrmac” Prčanj tuženom, niti je na bilo koji način izvršen promet prava na nekretninama koje su pripadale ranijem Zavodu, već je došlo do statusnih promjena pravnog lica koje je bilo nosilac prava na nepokretnostima. Integracijom su sva prava, obaveze i imovina ranijeg Zavoda prenijeti na Institut za rehabilitaciju Beograd. Po integraciji je Okružni privredni sud Titograd donio rješenje o brisanju ranijeg Zavoda za rehabilitaciju „Vrmac” iz sudskog registra. Saglasnost na integraciju dao je 6. jula 1989. godine SIZ zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja radnika i zemljoradnika za teritoriju SRCG–RO „Centrala – navodi se između ostalog u odgovoru Instituta na tužbu.