Sva tri optužena u slučaju „Duvanski kombinat” (DKP) negirala su krivicu tokom jučerašnjeg šestočasovnog ročišta u Višem sudu. Nakon što je Viši sud potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), juče su u okviru glavnog pretresa odbranu iznijeli stečajni upravnik DKP-a Veselin Raičević, bivši direktor Zetagradnje Miloš Stojanović i vlasnik Zetagradnje Blagota Radović. Njima se na teret stavlja da su oštetili državu za 3,4 miliona eura sklapanjem ugovora i aneksa ugovora o kupoprodaji imovine Duvanskog kombinata, odnosno da su zloupotrijebili položaj u privrednom poslovanju.
Imovina DKP-a je Zetagradnji prodata za 13,2 miliona eura polovinom 2010. godine i trebalo je da im bude predata u posjed do aprila 2012. godine, ali to nije učinjeno ni dan-danas, zbog čega predstavnici Zetagradnje tvrde da im je nanijeta šteta. Istakli su i da je do kašnjenja u primopredaji imovine došlo zbog krivice DKP-a i države.
– Teretite nas da smo državu oštetili za 3,4 miliona eura, a istovremeno je država od proizvodnje DKP-a i činjenice da nam nije predala imovinu u posjed u roku od 22 mjeseca imala 11 miliona direktne dobiti od fabrike – kazao je Stojanović obraćajući se državnoj tužiteljki Stojanki Radović.
Vlasnik Zetagradnje Blagota Radović, koji je odbranu iznosio nakon Stojanovića, potvrdio je njegove riječi.
– Zato što nisu poštovali rok za primopredaju od 22 mjeseca, Vlada i DKP su imali 11 miliona profita, dok je indirektan prihod od proizvodnje DKP-a bio 50 miliona eura – rekao je Radović i istakao da trpe štetu jer im još nije predato dvije trećine imovine i objekata.
On je naglasio da je potpisivanje sporazuma sa Vladom i Glavnim gradom bio uslov da Zetagradnja potpiše kupoprodajni ugovor za imovinu DKP-a, te da su nakon što je prihvaćena njihova ponuda, radili uporedo na sporazumu i ugovoru. Čim je dogovoren sporazum, odmah je potpisan ugovor, ali rok za primopredaju nije poštovan, pa je potpisan aneks ugovora u aprilu 2013. godine.
– Jedan od ministara, koji je bio član vladine radne grupe za pregovore o prodaji DKP-a, rekao je stečajnom upravniku kada smo usaglasili sporazum „postigli smo dogovor, može slobodno potpisati ugovor” – kazao je Radović i dodao da su u radnoj grupi od ministara bili Milutin Simović, Branimir Gvozdenović i Vujica Lazović.
Zetagradnja je DKP-u od 13,2 miliona avansno isplatila pet miliona eura, ali ih je dala po kamati od osam odsto. To je urađeno, kako su kazali optuženi, iz razloga što je Vlada tražila isplatu dijela novca kako bi namirili radnike koji su u to vrijeme štrajkovali. Kamatu od osam odsto su dali jer je Zetagradnja uzela kredit da bi taj novac isplatila sa većom kamatom od osam odsto.
– Da nije plaćen avans, DKP bi morao da se zaduži po većoj kamati kod neke od banaka. Takođe, da nije prihvaćena ponuda Zetagradnje, na drugom tenderu bi cijena bila manja za 20 procenata, što je u eurima skoro tri miliona, a to je više nego što su ih koštale kamate – istakao je Radović.
Nakon potpisivanja prvog aneksa 2013. godine DKP je plaćao penale Zetagradnji mjesečno 98 hiljada eura. Radović je rekao da je Zetagradnja odredila visinu penala, jer trpi štetu zato što ne može da izda objekte, niti da gradi stambeno-poslovne objekte.
Istakao je i da je Zetagradnja isplatila punu kupoprodajnu cijenu u maju 2015, dio kroz novac, a dio je priznat kroz kamatu, troškove rušenja i nadoknade štete.
Stojanović, koji je u vrijeme potpisivanja ugovora bio direktor Zetagradnje, rekao je da mu je teško da shvati optužnicu. Naglasio je da su krivci što se kasnilo sa primopredajom imovine Vlada i DKP, te da su avansno dali novac da bi poboljšali ponudu. Prema njegovim riječima, da to nisu uradili, DKP bi morao uzeti kredit po većoj kamatnoj stopi.
D.M.
Povjerioci nisu ništa prigovarali
Raičević, koji je prodao imovinu DKP-a iako je bio podnesen plan reorganizacije, što mu je godinama spočitavala i opozicija, naveo je da se moralo doći do finansijskih sredstava da bi se sproveo plan reorganizacije, te da su to tražili povjerioci i država. Istakao je da je obavijestio povjerioce o namjeri prodaje imovine i dodao da ni na jednu odluku nije imao prigovor.
Naglasio je i da je Vlada formirala radnu grupu za pregovore sa Zetagradnjom u vezi sa ugovorom i sporazumom u odstustvu stečajnog upravnika.
– Kada je na Vladi usvojen sporazum i ugovor, nisam ni čekao verifikaciju zaključaka, već sam odmah isplatio radnike koji su štrajkovali. Vlada je usaglašavala sve detalje oko ugovora, pa čak i cijenu rušenja – saopštio je Raičević i pojasnio da mu je stečajni sudija poslije zaključaka Vlade u vezi ugovora i sporazuma rekao da može da potpiše dokument o prodaji imovine.
Naveo je da su kamatu za avans od pet miliona plaćali jer je i novac roba koja ima svoju cijenu.
– Da nije sproveden plan reorganizacije, proglasio bi se bankrot, ne bi bilo proizvodnje, na drugom tenderu cijena bi bila manja od dva do 2,7 miliona, a ovako je plaćeno 1,4 miliona za kamate, a DKP je radio – naveo je Raičević.
Naveo je da nije pokušavao da uzme kredit kod neke od banaka, jer nije imao kolateral da obezbijedi pozajmicu. Kazao je i da nisu tačni navodi optužnice da nije sačekao rok od osam dana prije nego što je prihvatio ponudu Zetagradnje.