A rijeka teče kao glasnik vječnosti, života i preminuća.
Na nju danas slijeće, vidim, samo jedan galeb zalutao i sleđen.
Sve što je neobično i zanimljivo je. Jednom, 19. februara 1929. godine, na nebu od Ljubljane skoro do Beograda, pojavila su se četiri sunca. Prvo sunce stajalo je u centru elipse duginih boja, na svakom kraku bilo je po jedno manje sunce. Dva manja sunca širila su krake u pravcu izvan kruga. Oko pravog sunca bio je svjetao i veliki kolut, a u krugu lijevo i desno – po jedno polarno sunce. Vertikalno nad kolutom ređale su se duge. Četvrto sunce stajalo je po strani i teže se vidjelo.
To se komentarisalo tada kao budućnost države Jugoslavije.
Kao što je iz alhemije postala hemija, „kao mudra kći od lude majke”, tako je iz astrologije postala astronomija, nauka o zakonima koji vladaju zvijezdama i njihovim kretanju i odnosima i uticaju na zemlju i život na zemlji.
Ipak, dok prelijeće zbunjeni galeb iznad rijeke, ja mislim – sve je to još uvijek tajna, otprilike kako je Njegoš imao viziju o kosmosu pišući „Luču mikrokozmu”.
Svaka je zvijezda tajna kao i svaki čovjek tajna – mikrokosmos.
Narodni proroci i vidovnjaci
Budućnost mogu predvidjeti samo vidoviti ljudi i veliki naučnici.
Oni su bogonadahnuti ljudi.
Imaju kako se kaže „šesto” čulo.
Narod i crkva nazivaju ih prozirljivci. (Ima i onih koji nisu vidoviti pa varaju lakovjerni svijet).
Vidovnjak može pretkazati naš budući život do sitnica.
Astrolozi nisu proroci. Astrolog ne proriče, samo predviđa, savjetuje.
Iskustvo pokazuje da su i jedne i druge koristili državnici: Hitler, Napoleon, Staljin, Franko. Njima su radili horoskope.
Franku su predvidjeli da će 1940. biti na vrhuncu slave, a u roku od tri godine pašće na ulici kao žrtva atentata i zbog dejstva nekog jakog otrova.
U Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori bio je veliki broj vidovitih ljudi, proroka. Pomenućemo samo neke koje je zapisao dr Radovan Kazimirović u djelu „Tajanstvene pojave u našem narodu”.
Star je bijeli svijet, govori naš narod. Tajni je bilo i biće. Zato ćemo podsjetiti prvo na starozavjetne proroke koji su živjeli prije Hrista: Isaiju, Jeremiju, Jezikiju i Danila. Bili su to istinski veliki proroci, kazivali su istinu i carevima i narodu, zato su kažnjeni smrću.
Oni i kasniji drugi proroci dokazali su svojim darom primljenim od Boga, da može biti samo od Boga, tajanstveno – proročanstvo. Ne može se objasniti naučnim racionalnim metodom.
Duh Božiji izaziva u duši proroka slike, vibracije u kojima se ocrtava božanska misao, slike, tajne istine.
Prorok Isajija, zamislite, živo je 700. godina prije Hrista i sagledao Hristovu pojavu iz te vremenske dubine!
Rođen je u Jerusalimu, plemićkog je roda.
Valja još jednom napomenuti da tadašnji vladari nisu bili hrišćani već varvari.
Tadašnjeg cara Manasija i njegovu vladavinu Isaija je uporedio sa Sodomom i Gomorom. Zato je bio uhvaćen, izveden van Jerusalima i prešegan testerom.
Isajija je prorekao skori pad Jerusalima pod Asirce, pozivao cara i narod da se uzdaju u pomoć Boga Svevišnjeg. Dogodilo se ono što je prorekao.
Kao što se zna sedam vjekova kasnije rodio se Isus Hristos.
Narodi će raskovati
mačeve u plugove
Njegova proročanstva su išla daleko ispred vremena, a da li će se ostvariti i ono, za čovječanstvo spasonosno, to će se znati tek u nekoj budućnosti, a to je ovo: „Biće vrijeme kada će narodi raskovati mačeve svoje u plugove, a koplja svoja u srpove; dan kada neće dizati mač narod na narod, niti se više učiti boju.”
Prorok Danilo, iz carskog plemena, 500 godina prije Hrista.
Vavilonski car Nabukodonosor razorio je i opljačkao Jerusalim. Danilo, kao dječak, odveden u ropstvo zajedno sa drugim Izrailcima. Kad je odrastao Bog mu dade dar vidovitosti. Car je prizvao Danila da mu tolkuje san, koji mu niko nije umio protumačiti. Isto takav san usnuo je Danilo i protumačio carev san.
(Nastaviće se)
PIŠE: Kosta Radović