PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Stupajući u oružanu borbu, Tito se, u početku, kratko, pridržavao 4. jula 1941. prispjele direktive Kominterne koja je izražavala Staljinov stav „da se u sadašnjoj etapi radi o oslobođenju od fašističkog podjarmljivanja, a ne o socijalističkoj revoluciji”. U tom času i kod njega je bio dominantan „revolucionarno-sektaški” dogmatizam koji je govorio da u trenutku započinjanja ustanka nije postojala jasna svijest o nastaloj istorijskoj situaciji koja se umnogome razlikovala od okolnosti u kojima je izvojevana Oktobarska revolucija. Dio tih stavova indirektno je proisticao i iz Staljinovih učenja iznijetih u knjizi Istorija SKP-b, čiji je jedan dio Tito i sam preveo. Ipak, veoma brzo Tito se oslobodio tog vida dogmatizma i prepoznao „revolucionarnu situaciju” koju je trebalo iskoristiti. On je veoma rano iskazao spremnost da „modifikuje” direktive Kominterne i „prilagodi” ih datim okolnostima.
Opredjeljujući se da rat u Jugoslaviji pored oslobodilačke ima i revolucionarnu dimenziju, što je protivurječilo nalozima J. V. Staljina, Tito je suštinski ukinuo mogućnost nalaženja „zajedničkog jezika” sa legalističkim, takođe antifašističkim pokretom na čijem se čelu nalazio D. Mihailović. To opredjeljenje (revolucionarno preuzimane vlasti) direktno je vodilo u građanski rat. Nastojeći da svojom politikom ne pravi Sovjetskom Savezu „spoljnopolitičke teškoće”, Tito ipak nije bio spreman da sasluša apele Moskve i zajedno sa Mihailovićem formira jedinstven pokret otpora. Svijest da će napad Njemačke na Sovjetski Savez izazvati svjetsku revoluciju, kojoj je nesumnjivo u prvim mjesecima rata robovao i J. B. Tito, bila je posledica postojanja brojnih „ideoloških nanosa” koji će početi da iščezavaju tek kada se i sam pokret na čijem se čelu nalazio bude prilagođavao stvarnosti u kojoj je djelovao. Poslije početnih očekivanja da jedinice Crvene armije brzo „izbiju” na granice Jugoslavije, Titu i jugoslovenskom komunističkom vođstvu postalo je jasno da će narodnooslobodilačka borba morati da se vodi u uslovima „strateškog zaokruženja”, bez očekivane pomoći iz SSSR. To saznanje je najdirektnije uticalo na postepeno osamostaljivanje od uticaja koje je do tog trenutka imao SSSR i J. V. Staljin.
Karakter rata i međunarodne obaveze SSSR prema saveznicima presudno su uticale da Kominterna avgusta 1941. „uguši“ inicijativu jugoslovenskog partijskog vrha o formiranju „nacionalnog komiteta” kao pandana izbjegličkoj vladi u Londonu. Formiranje narodnooslobodilačkih odbora (NOO) u ljeto 1941, koje se zasnivalo na strategiji KPJ o narodnooslobodilačkoj borbi kao okviru revolucionarne smjene vlasti, takođe je bilo u suprotnosti sa Staljinovim učenjem o „dvije etape revolucije”. Kominterna se suprotstavljala i svim vidovima ljevičarenja i revolucionarnog terora koji su posebno došli do izražaja u periodu kada je, u zimu 1941-1942. bila prekinuta radio-veza sa narodnooslobodilačkim pokretom. Kritikovano je i stvaranje proleterskih brigada (prva je oformljena na Staljinov rođendan, 21. decembar 1941). Pod uticajem koji je stizao iz Moskve KPJ je nastojala da „umiri” klasne tonove i da da prednost ujedinjenju svih antifašističkih snaga u borbi sa okupatorom. Bila je to posledica međunarodne politike koju je Staljin bio prinuđen da vodi, a koja je podrazumijevala i nadzor nad svim aspektima „jugoslovenske revolucije”. Samim tim nezavisni duh jugoslovenske revolucije, oblikovan mimo i protiv volje J. V. Staljina, djelo je J. B. Tita i jugoslovenskih komunista. Strategija odbrane zemlje bila je povezana sa nastojanjima da tokom rata bude ostvareno potpuno nacionalno oslobođenje i izvedena socijalna revolucija. U trenucima kriza do punog izražaja su dolazili i sektaško dogmatski stavovi o potrebi razračunavanja sa klasnim neprijateljima, što je, objektivno, sputavalo snagu otpora okupatoru.
U partizanskim jedinicama njegovan je kult SSSR, Crvene armije i Staljina. Obilježavane su godišnjice Oktobarske revolucije. Tito je redovno slao čestitke za Staljinov rođendan. U zimu 1942. u Moskvi je uočeno da rukovodstvo partizanskog pokreta nije poznato sovjetskom javnom mnjenju i da tu „bezličnost” treba prekinuti. U toj funkciji bilo je i pokretanje radio-stanice Slobodna Jugoslavija koja je svoj program emitovala iz SSSR. Zahvaljujući političkoj i propagandnoj pomoći Moskve, u svijet se pred kraj 1942. i početkom 1943. definitivno probila istina o ratu u Jugoslaviji. Tito je i u jesen 1942. slijedio politiku Staljina i Kominterne koji su smatrali da još nijesu postojali međunarodni uslovi za formiranje partizanske vlade. Prihvatio je direktivu Moskve da „na ovoj etapi” borbe ne postavlja „pitanje ukidanja monarhije”, ne ističe „parolu republike“, rješavanje pitanja režima odloži „poslije oslobođenja zemlje”. Ipak, stvaranjem Izvršnog odbora AVNOJ-a on je stvorio tijelo koje je vršilo funkcije vlade i pored toga što nije imalo resor vojske i spoljnih poslova.
Godinu dana kasnije, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29-30. novembar 1943) u Jajcu, Tito se odlučio da oduzme legitimnost izbjegličkoj vladi, suspenduje monarha, proglasi federaciju, AVNOJ konstituiše kao najviši organ jugoslovenske federacije, oformi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) kao faktički privremenu vladu nove Jugoslavije. Prema postojećim indicijama, navedene odluke su razljutile Staljina koji ih je doživio kao „udarac u leđa SSSR-u i odlukama u Teheranu”. Sa odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a sovjetska vlada se složila nešto kasnije, 14. decembra 1943. Staljin je iz objektivnih razloga podržao britansku „politiku kompromisa” jer nije bio spreman da zarad jedne revolucije na Balkanu, koju formalno nikada nije priznao, kvari odnose sa Velikom Britanijom. Istovremeno, po svemu sudeći, on nije vjerovao u pobjedu revolucije bez pomoći sovjetskih oružanih snaga. U tom kontekstu treba gledati i politiku „fifti-fifti“ (50–50) koja je simbolizovala podjelu političkog uticaja između Sovjeta i Britanaca. Ipak, odluke donijete na Drugom zasjedanju AVNOJ-a ubjedljivo su svjedočile o snazi NOP-a, stepenu revolucionarnih promjena u Jugoslaviji, potrebi da one budu ozakonjene i međunarodno priznate.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.