PRIREDIO:MILADIN VELjKOVIĆ
Nije prihvaćena molba srpskog patrijarha Germana Državnoj komisiji za vjerska pitanja da se za nacionalizovane zgrade Srpske patrijaršije ustupi zgrada u kojoj je radio Pravoslavni bogoslovski fakultet. Kao razlog je navedeno što ova zgrada nije bila predmet nacionalizacije i što je fakultet još uvijek dobijao državne dotacije. Srpskoj pravoslavnoj crkvi nije udovoljeno ni da se druge njene zgrade izuzmu od nacionalizacije (zgrade u Bulevaru revolucije br. 17 i 20 i na Studenskom trgu br. 8) jer su, kako je objašnjeno, stambene zgarde; kao i zgrda na Kosančićevom vencu br. 24, Svetosavski dom u Sremskim Karlovcima, zgrade bogoslovija u Reljevu kod Sarajeva, na Cetinju i u Sremskim Karlovcima, te episkopski dvorovi u Tuzli i Šibeniku). Od nacionalizacije je jedino izuzet episkopski dvor u Šapcu. Zakon o nacionalizaciji je strogo primjenjivan prema imovini SPC u svim republikama, posebno u Srbiji. Postavljalo se i pitanje nacionalizacije patrijarhovog stana u Vrnjačkoj Banji.
Kako se navodi u brojnim aktima Savezne i Republičke komisije Srbije za vjerska pitanja, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj nije se tako strogo primjenjivao čl. 11 Zakona o nacionalizaciji. Tamo je bivala praksa da opštinske komisije malo zaoštre primjenu zakona a da potom republičke komisije za vjerske poslove malo popuste. U Hrvatskoj su od nacionalizacije izuzeti starački domovi, zgrade i stanovi u kojima žive kanonici, kapelani, zvonari i orguljaši, vikend kućice sveštenika i biskupa ako nijesu veće od dva, odnosno tri manja stana; samostani ako nijesu veće površine. Nijesu izuzete ni zgrade koje su vjernici ostavili vjerskim zajednicama. (...)
Na kraju se bez sumnje može reći da je komunistička vlast u Jugoslaviji crkve i vjerske zajednice, posebno SPC, doživljavala kao svog nepomirljivog protivnika u borbi za vlast i izgradnju nove države i društva po socijalističkom modelu. Zakonskim propisima i konkretnim mjerama i postupcima na terenu nastojala je da oslabi ekonomsku, duhovnu i društvenu moć i ugled crkve, da joj umanji značaj i narod odvrati od vjere i tradicije. Proučavajući istorijske izvore i društvena kretanja, neizostavno se nameće zaključak da je komunistička ideologija i komunistička vlast jedina ideologija i jedina vlast kod Srba koja je ustala protiv svoje narodne crkve.
O ovoj opasnosti proročanski je pisao istaknuti naučnik i mislilac svjetskog glasa i veliki prijatelj Srba iz najtežih dana – Velikog rata (1914–1918) Rodolf Arčibald Rajs u svom spisu trajne vrijednosti Čujte Srbi iz 1928. godine. Rajs je uočio i istakao ulogu Srpske narodne crkve u očuvanju naroda, državne tradicije i nacionalne svijesti, o čemu je, između ostalog, zapisao:
„Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reći, u narodnu tradiciju ...
Zdrav razum vam je pokazao put da religiju podnarodite i da je kao takvu prihvate vaši ljudi.
Vi niste religiozan narod. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili ste ga u vječnog i svemogućeg glavara svog naroda...
Vaš Bog nosi sklop i bradu Kraljevića Marka, šajkaču vašeg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakčalana i Dobrog polja. Popovi vam nisu bili niti su crkveni ljudi, već vatreni rodoljubi sa svim vrlinama i manama vašeg naroda.
Brižljivo čuvajte tu narodnu religiju, jer će vaš narod, onog dana kad je napustite, biti izgubljen”.
Kao što se zna, vjera u narodu i srpska tradicija skoro pedeset godina poslije Drugog svjetskog rata grubo su omalovažavane, osporavane i suzbijane. Živimo u vremenu postepenog ispravljanja učinjenih grešaka i još uvijek sporog prihvatanja saznanja da su komunisti neprimjereno sputavali i gazili narodnu tradiciju, sa namjerom da narod obezbože i satjeraju u poslušno stado. Radi toga likvidirali su privatno vlasništvo, privatno preduzetništvo, znatno umanjili seoska imanja i domaćinstva oduzimanjem pokretne i nepokretne imovine i porodičnog nasleđa, crkvu sputavali ateizacijom i nacionalizaciom, omalovažavanjem pamćenja i nacionalnih vrijednosti, a sve sa ciljem da narod protiv njegove volje povedu u komunističku utopiju. Komunisti su svoj laicizam krili iza nadmenosti i sile. Totalitarna komunistička ideologija stavila je u zapećak mnogobrojne intelektualce i njihova djela. Ostatak je ućutkan. Posledice takve vlasti i sada se ispaštaju. Na takva ponašanja umni ljudi su davno ukazali: „Kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije, a dušu svoju izgubi” (upozovava Gospod Isus Hristos); „Život naroda, nacionalni život – to je neraskidiva veza sa precima i poštovanje njihovih zavjeta” (N. Berđajev).
(KRAJ)