Piše:Dr Radoslav T. Stanišić filmski i TV reditelj
Razni filmovi su, istina, nudili razne ideje, forme i shvatanja erotike ali su istovremeno i stvarali određenu tradiciju.
Veoma je teško bilo subjektivna shvatanja dovesti do toga da erotika bude prikazana istovremeno veoma ozbiljno ali i sasvim psihološki precizno i u proporcijama koje će nas objektivno približiti čovjeku i njegovim unutrašnjim reakcijama pogotovo što je i u prikazivanju intimnih odnosa između muškarca i žene trebalo doći do potpune otvorenosti koja dovodi i do filmske istinitosti. Ako je svaki čovjek nešto posebno – zar i erotika nije nešto što može biti istovremeno univerzalno ali i veoma određeno. Film se opredijelio za tu određenost, želeći da erotici da jedno savremenije tumačenje i da je posmatra kao jednu od onih suštinskih komponenata koje nam omogućavaju da dođemo do filma koji neće biti lažan ni pred sobom ni pred nama i u kome će erotika biti isto tako vezana za duhovni koliko i fiziološki život njegovih aktera. Sve je to bilo nagovještavano u filmovima koji su stvarani dvadesetih godina, a erotika je bila prisutna i u onim avangardnim pa čak i nadrealističkim i nije bila zapostavljena ni u društvenim dramama, istorijskim slikama ni u polemičkim djelima o savremenim zbivanjima i u prikazima važnih događaja, ustanaka, pobuna i velikih revolucija. Sve je to potvrđivalo da film ne može da živi bez erotike i da je ona jedna od fundamentalnih podsticaja samog izraza.
Oslobađajući je samo fizičke funkcije i gole reprodukcije dovedena je u vezu sa duhovnim životom i obezbijeđeno joj je mnogostruko djelovanje. Time je uvedena potpuno u domen umjetničkog stvaralaštva koje je Jozef fon Štenberg u potpunosti afirmisao u svome filmu
„Plavi anđeo”. Film je već svojim prvim projekcijama obezbijedio sebi veliku popularnost a glavna junakinja Marlena Ditrih postala je seks-simbol u kome su se psihološki miješali romantika, bizarnost, racionalnost, pitoresknost ali i određeno shvatanje života. Sve ono što su drugi pokušavali, nagovještavali ili nastojali da dostignu ovdje je ne samo potvrđeno već i ovaploćeno novim doživljajem i samim zadovoljstvom. To se dogodilo u onim značajnim trenucima kada je zvučni film još bio na početku i tragao za svojom cjelovitošću i potpunom izražajnošću. To su bila nova iskušenja koja nije bilo moguće izbjeći ili razriješiti u bez zvučnom filmu. Vizuelni utisci su tražili zvuk i efekte šumova radi potpunog erotičnog uzbuđenja. To je istovremeno bilo i otvaranje prema pornografiji gdje je samo umjetnost mogla da postavi granice između izražavanja čovjekovog unutrašnjeg svijeta i opisivanja nagonskih prohtjeva. Erotika zajedno sa podsviješću i usmjerenošću dovedena je tako u neposredni odnos sa psihologijom i svim onim što smo u čovjeku željeli da nađemo, ali i da objasnimo ili afirmišemo. Šternberg je smatrao da ne može da postoji podvojenost u opisivanju čovjeka.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.