Piše: Dragiša DOŽIĆ
Pojedinci i interesene grupe u Crnoj Gori, koje su uzele u obavezu promociju evroatlanskih integracija, radi svojih i tuđih interesa, u donošenju strateških političkih odluka, moraju pred svojim narodom prvo da definišu nacionalne interese, na odgovoran, pragamtičan i objektivan način.
Neprihvatljivo je mišljenje predstavnika režima, koji tvrde da je Crna Gora članstvo u NATO definisala kao svoje strateške prioritete, kada za to nijesu dobili mandate svog naroda.
Istraživanja u Srbiji i Crnoj Gori pokazuju da ulazak u NATO, zasad nema podršku građana. U Srbiji ulazak u NATO podržava tek 13 do 17 odsto, a u Crnoj Gori oko 35 odsto stanovništva.
S posebnim interesovanjem crnogorska javnost očekuje od nadležnih konkretne odgovore na pitanja vazana za benefite koje treba imati od ulaska u NATO, kada je riječ o oblasti ekonomije, investicija i standarda. Još konkretnije građani pitaju za koliko će procenata biti smanjena nezaposlenost u Crnoj Gori, koliko godišnje će se iz budžeta izdvajati za modernizaciju naoružanja vojske, po NATO standardima, da li će ulaskom u NATO prosječna plata biti veća od potrošačke korpe, itd…
Sprovedene ankete u Crnoj Gori pokazaju da se 95 odsto radnika i onih koji su ostali bez posla protive ulasku u NATO, jer smatraju da je krivac za njihov težak materijalni položaj Vlada, koja brigu o radnicima, zamjenjuje udvaranjem Alijansi i Zapadu. Ima onih koji vjeruju (posebno režimlije, lobisti i zapadnjački analitičari) da bi se stepen povjerenja prema NATO-u mogao povećati u narednom period.
U tom cilju partija na vlasti donijela je proljetos i konkretne zaključke, da, uporedo sa pripremama za kongres Demokratske partije socijalista (DPS), koji je održan u junu, aktivisti intenzivno rade na lobiranju građana za podršku učlanjenju Crne Gore u Nato alijansu. Tako je, zapravo, počela nedemokratska kampanja u obliku pritisaka i pridobijanja građana za podršku Sjevernoatlantskim integracijama. Kampanja je u toku i ne biraju se sredstava lobiranja, kroz različite medijske propaganda, tribune, seminare, predavanja ili okrugle stolove za sve uzraste i profesije, od učenika do akademskih građana, ali zadavoljavajućih rezulatata dosad nije bilo.
Vlast nije uspjela da ubijedi građane u čemu je blagostanje kada tuđa vojnička čizma gazi zemlju nepomirljivih slobodara. U ovom sveobuhvatnom programu lobiranja, zagovornicima ulaska u Alijansu preostalo je još da uvedu u nastavu u školama obavezan predmet „Crna Gora i NATO savez”. Iako je riječ o nepojmljivoj i nezakonitoj kampanji sa karakterom politizacije čak i prosvjetnih institucija i najmlađe populacije, ona odslikava karakter privatne države i izdizanje ličnih interesa iznad nacionalnih, kao i gaženje osnovnih ljudskih prava.
Zalažaući se za realizaciju „Strateškog projekta”, lideri vladajućih partija, svoje aktivnosti za ulazak Crne Gore u NATO, podvode u rivalstvo, kako bi ostavili što bolji utisak na zapadne mentore i pridobili veće povjerenje i podršku u ličnim pozicijama u, eventualnoj, promjeni vlasti.
Promoteri učlanjenja Crne Gore u NATO, u svojim nastupima, navode kao razloge, navodne, prednosti, koje nemaju utemljenje ni po jednom osnovu, osim da odobrovolje građane da ih podrže. Pronosi se priča da je učlanjenje Crne Gore u NATO finansijski isplativije rješenje nego da se stavara sopstveni bezbjednosni sistem, u šta je teško povjerovati. Globalna ekonomska kriza zahvatila je i Sjevernoatlantski savez, odakle stižu apeli članicama da povećaju budžetska sredstva, kako bi, tobož, parirali budžetu Rusije. Drugo, modernizaciju naoružanja i vojne tehnike prate najsavremenije tehnologije, koje su skupe, a, prema standardima Alijanse, obaveza su za članice. To bi za Crnu Goru kao malu i ekonomski nerazvijenu državu bilo dodatno finansijsko opterećenje, koje bi iziskivalo povećanje poreskih stopa, a sve kao dodatni namet osiromašenim građanima. Današnja opremljenost vojske Crne Gore je više nego slaba i to malo naoružanja je trofejnog karaktera.
(Nastaviće se)
Slijepo prepisivanje NATO dokumenata
Evidentno je da je nakon sticanja nezavisnosti Crna Gora malo uradila u izgradnji sistema odbrane, te da se slijepo prepisivanje NATO dokumenata ne može smatrati reformom vojske. Griješe i oni koji kažu da, ovakvi kakvi smo – osiromašeni, socijalno-ekonomski nerazvijeni – nijesmo potrebni Africi, a kamoli NATO-u i Americi.