Priredio: dr Vukić Ilinčić
Dašićeva knjiga pod istoimenim naslovom, u izdanju Odjeljenja društvenih nauka CANU, objavljena je 2011. godine, kao prilog istoriji istoriografije Crne Gore. Knjiga se sastoji iz dva velika dijela. U prvom se govori o istoričarima, redovnim i vanrednim članovima CANU, a u drugom o dopisnim članovima Akademije.
Zastupljeni su u prvom dijelu redovni i vanredni članovi CANU: Ivan Božić (1915-1977), Đorđije Đoko Pejović (1914–1983), Petar I. Popović (1899–1987), Slavko Mijušković (1912–1989), Vaso Čubrilović (1897–1990), Branislav Đurđev (1908–1993) i Dimitrije Dimo Vujović (1922–1995).
U drugom dijelu knjige autor je pisao o dopisnim članovima CANU, a to su Alojz Benac (1914–1992), Mišel Oben (1923–1996), Milan Vasić (1928-2003) i Sima Ćirković (1929–2009).
Ova Dašićeva knjiga je pobudila znatiželju stručne i naučne javnosti, tako da je promocija djela, pored Podgorice, održana u Banjaluci i Beogradu. Promocija u Podgorici održana je u CANU 28. novembra 2011. godine, a izlaganja promotera objavljena su u Glasniku Odjeljenja društvenih nauka CANU ( br. 21, 2012). O Dašićevoj knjizi O istoričarima Crnogorske akademije nauka govorili su: akademik Đorđe Borozan, akademik Mihailo Vojvodić i prof. dr Živko Andrijašević, kao i autor knjige.
Akademik Đorđe Borozan je kazao da se akademik Dašić radom na ovom djelu prihvatio odgovornog, složenog i teškog zadatka, prije svega u pogledu vrednovanja djela istoriografa, preminulih redovnih i vanrednih i dopisnih članova CANU i njihovog naučnog doprinosa crnogorskoj istoriografiji. Strpljivim radom na ovoj knjizi, kaže Borozan, baveći se životom i djelom pomenutih ličnosti, koje čine čast instituciji u kojoj su uživali glas prestižnih u nauci zbog stvaralaštva od trajnog značaja i ostavili dubok trag u istoriji crnogorske istoriografije, akademik Dašić podario je našoj naučnoj i stručnoj javnosti još jednu dragocjenu knjigu.
Prof. dr Živko M. Andrijašević je kazao da Dašićeva knjiga „O istoričarima CANU” predstavlja podsticaj današnjim crnogorskim istoričarima da se posvete vrednovanju istraživanja i stvaralaštva u nauci kojom se bave.
„To je jedan od načina da se unutar istorijske nauke u Crnoj Gori uspostavi sistem vrijednosti. No, nezavisno od toga, činjenica da je jedan istoričar napisao više od hiljadu stranica o radovima svojih kolega, vrijedna je uvažavanja. Ne znam ko bi od nas danas bio spreman da posveti toliku pažnju i vrijeme, radovima svojih kolega?”
Akademik Mihailo Vojvodić je naglasio da za pisanje ove knjige Dašić „skoro i da nije imao uzora u našoj istoriografiji” i jedino bi izdvojio knjigu akademika Radovana Samardžića Pisci srpske istorije, posvećenu naučnim rezultatima više istaknutih istoričara (Vladimira Ćorovića, Vasilja Popovića i drugih). Bila je to otežavajuća okolnost akademiku Dašiću da „skoro bez neke studije na koju bi se ugledao piše o svojim kolegama istoričarima, kritički ocenjuje njihovo delo i da od svega toga stvori celinu kao što je ova knjiga.”
Vojvodić dalje kaže, da je riječ o „jedanaest ličnosti akademika CANU od kojih su tri predstavnici tzv. Beogradske istoriografske škole, četiri crnogorska istoričara, tri profesora Sarajevskog univerziteta i jedan stranac. Na prvom mestu izdvojio bih Vasu Čubrilovića, predstavnika i štaviše jednog od tvoraca Beogradske škole, kome je Dašić posvetio devedeset stranica ove knjige napisanih u maniru autora najboljih kritičkih studija o pojedinim naučnicima. Vasa Čubrilović je jedan od doajena moderne istorijske nauke, bio je iz kruga onih istoričara koji su beogradsku Katedru za istoriju učinili u periodu između dva svetska rata jednom od najboljih u Evropi. Vasa Čubrilović, mladobosanski revolucionar, jedan od najmlađih u onoj grupi koji su na sarajevskim ulicama 1914. godine čekali da likvidiraju austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda, došao je između dva rata na beogradsku Katedru za istoriju.”
Vojvodić se slaže sa Dašićem, da Čubrilovićevo istraživanje počiva na nekoliko uporišnih stubova i tumačenja prošlosti jugoslovenskih naroda u 19. vijeku, kojom se on prevashodno bavio, i to: učešće spoljnog faktora, Cvijićevo naučno djelo, mjesto i uloga plemenskog i izgrađivanje građanskog društva u Crnoj Gori. Kao učenik i doktorant pisca znamenitog djela Istočno pitanje Vasilja Popovića, Čubrilović je u svojoj doktorskoj disertaciji Ustanak u Bosni 1875–1878. godine, dao najbolji primjer tzv. spoljnog faktora prisutnog u balkanskoj istoriji – zaključio je akademik Vojvodić.
Promocija Dašićeve knjige O istoričarima Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, zajedno sa drugim izdanjem knjige Vasojevići od pomena do 1860. godine, održana je u Beogradu u Etnografskom muzeju Srbije 9. aprila 2013. godine.
Ova Dašićeva knjiga bila je povod da autor nedjelju dana bude gost Akademije nauka Bosne i Hercegovine (ANUBiH) – Centra za balkanske studije u Sarajevu, gdje mu je domaćin bio direktor te institucije akademik Juzbašić, a povod je što je Dašić u svom djelu uvrstio članove i ANUBiH.
(Nastaviće se)