Šta je trebalo uraditi? Kome da se obratimo za savjet? Možda Tanji ili Serjoži? Ali, ipak, oni ne žive sa nama i dosta su udaljeni od nas, oni imaju svoje porodice, a i svoje interese.
Možda Dušanu? Bez obzira na njegovu blagorodnost i lijepu narav, njegov uticaj i autoritativnost su bili mali. Da se obratimo Mariji Aleksandrovnoj? Ona se molila za oca... kakvu god je odluku on donio, to je za nju bio zakon, ona ne bi mogla da mu pomogne u donošenju odluka. Da tražimo pomoć od Čertkova? Ja sam razgovarala i sa njim. Ali, on je isto kao i ja bio u lošim odnosima sa Sofijom Andrejevnom.
24. jul
Mama mi je danas rekla: „Tvoj jučerašnji postupak, kad si pokušala da pljuneš svoju majku pravo u lice, prelazi svaku granicu, ne samo lošeg ponašanja, nego i osnovne pristojnosti.
Ti mi više nijesi kćerka. Ovaj tvoj postupak neću nikad zaboraviti i nikad ti neću oprostiti. Svaki odnos prekidam sa tobom zauvijek, t.j. na veoma kratak rok, koji mi je još ostao od ovog napaćenog života na ovom svijetu”.
Ali mi moramo živjeti zajedno i dok je živ moj otac ja nigdje i ni za što neću otići od njega. U potpunosti se slažem sa tobom da se moram pridržavati osnovnih pravila ponašanja i biti uljudna prema tebi i tako će biti.
Izvinjavam se što se nijesam mogla uzdržati, prvi put u ovom mjesecu, da izrazim svoje neslaganje zbog tvojih svakodnevnih ispada, koji su se stalno ponavljali, a koje sam ja nazvala komedijom. Tada sam pljunula pored tebe, a ne u lice, jer sam bila ljuta i ogorčena na tvoje nekontrolisane ispade.
27. jul
Došli su i najmlađa braća Andrej i Miša sa ženom i djecom. Mišova žena Lina je mnogo dobra i osjetljiva žena. Nas dvije smo mnogo razgovarale i ona me je uvjeravala da je njenom mužu sve jasno šta se događa u kući i da on voli oca, ali, ipak, on je potpao pod uticaj Sofije Andrejevne još odranije. Nekoliko puta sam došla u sukob i sa Andrejem, jer se više puta loše ponašao prema ocu. Ali oni nijesu mogli da shvate postojeću situaciju u kući.
Pošto nijesu mogli da dobiju odgovor od oca, prvo Andrej, a zatim majka stalno su vršili pritisak na mene da im kažem da li postoji taj očev testament. Nijesam htjela da im kažem.
6. avgust
U goste je došao Koroljenko. Raspoloženje se malo popravilo njegovim dolaskom. Svi su se okupili u salonu i skoro čitavo veče Koroljenko je pričao o svojim putovanjima po Rusiji i putovanju u Ameriku.
Svi smo ga sa pažnjom slušali. Pokazao se kao vrstan pripovijedač.
Čuvši od mene da sam danas išla sa Olginom djecom do mjesta zvanog Provalije, interesovalo ga je da mu kažem nešto o tom mjestu. Ja sam mu ispričala da na udaljenosti od sedam vrsta od Jasne Poljane imaju jezera i po priči mog oca, koju je čuo od jednog starog seljanina, da su se na tom mjestu otvorile jame i da je šuma potonula. Po priči tog seljaka, kad je došao na to mjesto, vidio je da se šuma obrnula naopačke i potonula u provaliju, drveće je bilo okrenuto korijenima nagore i na tom mjestu gdje je bila šuma pojavila su se jezera.
Takvih jama i sada ima nekoliko i neke su toliko duboke da čak kažu da nemaju ni dna. I Koroljenko je počeo da priča o jednoj takvoj jami bez dna u Nižgorodskoj guberniji, gdje u narodu postoji predanje da je tu nekad bio grad, a sada je jezero.
Jednom godišnje, u noći između 21.i 22. juna na tom mjestu se okuplja narod svih mogućih vjera, mole se, pale svijeće i idu na koljenima oko jezera. Oni se podijele u grupe i cio taj narod se moli, neki su veseli sa ozarenim licima, a neki sa suzama u očima i svima se pričinja da vide taj potonuli grad i čuju zvonjavu zvona.
Pričao je Koroljenko i o seljacima, o njihovoj svakidašnjici i teškom životu. Počeli su priču o Stolipinskom zakonu od 9. novembra, koji Koroljenko, isto kao i moj otac, nije podržavao, jer je on ugrožavao i rušio osnovne principe seljačke „zajednice”. U razgovoru su se dotakli i Džordža Henrija. Ispostavilo se da je Koroljenko, kad je putovao u Ameriku, imao priliku da vidi Džordža , jer je prisustvovao konferenciji, na kojoj je on držao govor.
(Nastaviće se)
Preveo i priredio:
VOJIN PERUNIČIĆ