Priredila: M. MILOSAVLjEVIĆ
Naziv obednica je narodna varijanta. Pravilan naziv je izobraziteljna. Pravoslavni rječnik ovako definiše taj pojam: „Izobraziteljna je bogosluženje koje se vrši poslije šest ili devet sati umjesto liturgije ako ona nije služena iz nekog razloga. Izobraziteljne su sastavni deo liturgije Jovana Zlatoustog i liturgije Vasilija Velikog. Izobraziteljne se sastoje od blagosiljanja, početka obične, velike jektenije, pjesme dogmatskog sadržaja „Jedinorodni sine”, pjesme blaženih, čitanja Apostola i Jevanđelja, sugube jektenije, Simvola vjere, oproštajne jektenije, molitve Oče naš, tropara, kondaka i otpusta. U narodu se izobraziteljna naziva obednica.”
To znači da obednica sadrži sve djelove liturgije, osim jednog. Ovdje ćemo dati riječ Jovanu Storoževu: „Obednica se obično služi u vojsci kad iz nekog razloga ne može da se služi liturgija. To bogosluženje je po svom sastavu slično liturgiji, ali je znatno kraće od nje jer se prilikom obednice ne obavlja sveta tajna pričešća.” (podvukao – P. M.) Pričešće se može vršiti samo pređeosvećenim darovima. To jest, nema glavnog događaja zbog kog se liturgija i obavlja – pretvaranja hljeba i vina u tijelo i krv Hristovo. Taj strah od glavne hrišćanske tajne navodi na misao da Jurovski nikako nije mogao dozvoliti njeno obavljanje uoči drugog čina koji je trebalo izvršiti nad carskom porodicom: prinošenja na žrtvu satani.
I sam Jurovski je u svojim sjećanjima pisao da je dozvolio bogosluženje za carsku porodicu i govori da se radilo o liturgiji, a ne o obednici. Ne može se povjerovati da je Jurovski pobrkao ta dva pojma jer je 1918. insistirao da umjesto liturgije bude održana obednica.
Storožev je tvrdio da se komandant kuće posebne namjene prema njemu ponašao dosta korektno, pa čak i brižno: „Jurovski se nije ponašao nimalo drsko i bio je veoma korektan s nama. „Kad se obednica završila, Jurovski je ispoljio brigu za Storoževa, koji je malo prije toga bolovao od zapaljenja plućne maramice. Zatvorio je prozor i čak mu je predložio da ne izlazi odmah napolje da se ne bi prehladio. Storožev se prema Jurovskom ponašao udvorički.”
Naravno, za nas je najvažnije svjedočanstvo Jovana Storoževa o poslednjoj molitvi carske porodice: „Jurovski nas je pozvao u salu na službu. U salu sam prvo ušao ja, pa đakon i na kraju Jurovski. Istovremeno je kroz vrata koja vode u unutrašnje sobe izašao Nikolaj Aleksandrovič s dvijema ćerkama, ali nisam uspeo dobro da vidim s kojima. Učinilo mi se da je Jurovski pitao Nikolaja Aleksandroviča jesu li se kod njih svi okupili. (Ne mogu da garantujem da se upravo tako izrazio.) Nikolaj Aleksandrovič je odlučno odgovorio: ’Da, svi.’ Naprijed se već nalazila Aleksandra Fjodorovna s dvijema ćerkama i Aleksejem Nikolajevičem, koji je sjedio u stolici na ljuljanje u jakni, kako mi se učinilo, s mornarskim okovratnikom. Bio je blijed, ali više ne toliko kao prilikom moje prve službe. Sve u svemu, izgledao je bolje. Bolje je izgledala i Aleksandra Fjodorovna, odjevena u istu haljinu kao i 20. maja po starom kalendaru. Što se tiče Nikolaja Aleksandroviča, on je nosio isto odijelo kao prvi put, samo nisam mogao jasno da vidim da li je ovog puta imao orden Svetog Đorđa. Tatjana, Olga, Anastasija i Marija Nikolajevna bile su u crnim suknjana i bijelim bluzama. Kosa im je porasla (svima jednako, sećam se) i sad je bila do ramena.
Nastaviće se
NARUDžBENICA
Naslov feljtona: Jekaterinburški zločin iz 1918. godine, novo istraživanje Narudžbenica: Knjigu „Golgota carske porodice” Petra Muljtatulija možete kupiti kod izdavača „Evro-Book”, na tel. 011/34-46-619, ili poručiti putem sajta www.evro-book.com
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.