PIŠE: MILjAN STANIŠIĆ
Da bismo valjano mogli da objasnimo djelovanje zavjereničkih tajnih društava i organizacija koje su kao posledicu produkovale materijalnu i duhovnu pustoš, potrebno je ispitati osnovu, uzrok i svrhu njihovog postojanja. Masonska organizacija („Slobodni zidari”) jedna je od najmoćnijih konspirativnih organizacija i društava, sa brojnim podorganizacijama, koja tajno ili polutajno djeluje već tri vijeka, značajno utiče na opštedruštvene tokove u svijetu. Pored ostalih i dvije najmoćnije ideologije 20. vijeka naci-fašizam i komunizam, proizišli su iz „kuhinje” masonske organizacije, o čemu će biti napomena u daljem tekstu. Mnogi istaknuti teoretičari koji su izučavali postojanje tajnih društava, otkrili su zašto ona nastoje da budu tajna: „Korišćenje tajnosti, da bi se misli prikrivale od izvjesnih članova ili od javnosti, metod je onih koji imaju nešto da sakriju. To 'nešto' toliko je grozno i strašno da ga moraju sakriti oni koji bi najviše izgubili kada bi se tajna otkrila. U slučaju tajnih društava to je vjerovanje u Lucifera, koji se još zove Satana, odnosno Đavo. (Ralf Eperson, „Novi svjetski poredak”, Beograd, 1993.; naslov originala: Ralp Epperson, „The new world order”, 1991. g.) Jedni od preteča tajnih društava bili su „Bavarski iluminati”, nastali u drugoj polovini 18. vijeka, a čiji je tvorac Adam Vajshaupt, razočarani jezuista, profesor kanonskog prava na univerzitetu u Bavarskoj. Moto njegove doktrine je bio „Novus Ordo Seclorum”, tj. Novi svjetski poredak, koji je u sebi uključivao ukidanje religije, monarhije i vlada svih država i stvaranje jedne vlade, ukidanje privatne svojine i njeno prenošenje na tu jedinu vladu, ukidanje porodičnog života i sl. zalaganja koja će kasnije biti inkorporirana u programu drugih moćnih tajnih organizacija. Najveći uticaj ovo učenje imalo je na komunistički pokret, koji je proistekao iz „Bavarskih iluminata”. Navešćemo jednu izreku Vajshaupta, koja oslikava njegova zalaganja: „Neophodno je uspostaviti univerzalni režim i imperiju nad cijelim svijetom”.
Tajna internacionalna masonska organizacija je osnovana početkom 18. vijeka. Da bi jevrejska masonerija, koja je imala ogromnu finansijsku moć i bila pustila pipke u mnogim državama, mogla da ostvari svoje zacrtane ciljeve da zagospodari svijetom, ona je stvorila i osmislila komunističku ideologiju. Idejni tvorac tzv. naučnog socijalizma bio je Karl Marks (1818-1883.) čija je porodica prešla na hrišćanstvo, iako su bili Jevreji. Njegov prvi pisani rad odisao je pobožnošću i hristoljubljem: „Uz pomoć ljubavi kojom ljubimo Hrista, mi istovremeno okrećemo srca naša prema braći našoj, koja su sa nama najbliže povezana, radi kojih je On lično Sebe prinio na žrtvu”. (Rihard Vurmbrand, „Marks i Satana”, Ilinos, 1986). Međutim, Marks se još kao student priključio tajnoj sekti satanista: „Postoje dokazi da se priključio satanskom kultu koji je vodila Džoana Šutkok, satanska 'sveštenica', koja je tvrdila da je u vezi sa demonom Šilohom”. (Ralf Eperson, n.d.). Ušavši u satanističke krugove on počinje da piše pjesme, poeme i sl. koje su odisale antihrišćanskim sadržajima. To pokazuje i pjesma „Blijeda djevojka”, koju je napisao pošto je stupio u sektu i odrekao se Hrišćanstva: „I tako, izgubih nebo,/ I znam to veoma dobro./ Duša moja doskora vjerna Bogu,/ Obilježena za pakao bi”. (Rihard Vurmbrand, n.d.). Karl Marks je napisao i poemu „Oulanem”, u kojoj opisuje uništenje svijeta – „uništiti da ne ostane nikakvog traga”, a njegova poema „Igrač” čitana je na početku rituala satanističkog reda. (prof. dr Smilja Avramov, „Trilateralna komisija”, Veternik, 1998.). Antihrišćanski stavovi obilovali su Marksovim djelima, pa je hrišćansku vjeru nazvao „najnemoralnijom od svih religija”. On se zalagao za ukidanje religije kao „iluzije ljudske sreće” ... kao „znak ugnjetavanog bića, sentiment bezosjećajnog svijeta” ... da je religija „opijum za narod" (Ralf Eperson, n.d.). Marks se zalagao za ukidanje porodice, pri čemu je ona njegova doživjela tragičnu sudbinu, a neki iz njegove porodice, kao i on bili su članovi sekti: „Tamna strana Marksovog života i njegovi porodični odnosi vješto su prikrivani, a njegovi tekstovi u preštampavanju čišćeni su od šokantnih detalja”, o čemu piše i poznati francuski pisac Albert Kami. (dr Smilja Avramov, n.d.). Marks i kasnije njegovi ideološki sledbenici propagirali su da je marksističko učenje dovršen sistem i svobuhvatan pogled na svijet, da je ono naučni aksiom, dižući ga na pijadestal savršenstva, a u zbilji to je bila jedna brutalna, monstruozna, totalitarna, satanistička organizacija, koja je ostavila tamnu, krvavu mrlju na licu čovječanstva.
(Nastaviće se)