PIŠE: MILjAN STANIŠIĆ
Komitet 300, kao krovna zavjerenička organizacija sa svojim ograncima, aktivnosti je usmjerila na pojačavanje procesa destabilizacije i dezintegracije država kao jednog od bitnih uslova stvaranja Novog svjetskog poretka i njihovom dominacijom svijetom. Još je Džordž Vašington, prvi predsjednik SAD, upozoravao da se društvo ne smije odreći naročito dva međaša, a to su religija i moralnost, koji su kompatibilni i bez kojih ono ne bi moglo funkcionisati: „Od svih stvari i običaja koje vode političkom napretku, samo su religija i moralnost neophodni činioci. Zapitajmo se kakva će biti budućnost napretka, poštovanja, života, ako nas napusti osjećanje religiozne obaveze? Mi moramo pažljivo odbaciti pretpostavku da se moralnost može održati bez religije” (Pol Fišer, „Iza vrata lože”). Nasuprot tome, zavjereničke tajne organizacije upravo su ove dvije kategorije (religiju i moralnost) smatrali glavnim preprekama stvaranja Novog svjetskog poretka i u svojim planovima oni su im bili glavna meta, sa namjerom da ih unište. Ključna država u kojoj su tajna zavjerenička društva planirala da infiltriraju svoje ljude bile su SAD u kojima su uspijevali da postave svoje ljude na najistaknutijim položajima, sve do predsjednika: „Na svim izborima, od vremena kada je jedan od predsjedničkih kandidata bio Kelvin Kulidž, Komitet 300 je uspevao da svoje agente postavi na ključne položaje u vladi, tako da nije bitno ko je predsjednik. Na primer, svakog predsedničkog kandidata od vremena Frenklina D. Ruzvelta odabralo je Veće za spoljne odnose, prema uputstvima Kraljevskog instituta za međunarodne poslove” (dr Džon Kolman, n.d.).
Od američkih predsjednika koji su do devedesetih godina 20. vijeka bili pripadnici tajnih društava i izvršavali njihove naloge pominju se Ronald Regan i Džordž Buš. To Regan i potvrđuje i navodi da su još šesnaest predsjednika SAD prije njega bili članovi masonerije (slobodnih zidara), iznoseći: „Počastvovan sam uključivanjem u rang šesnaest bivših predsjednika koji su bili združeni sa Slobodnim zidarstvom” (Ralf Eperson, citat iz Reganovog teksta objavljenog u „New Age magazine”, april 1988. godine). Komitet 300 sa svojim ograncima i podorganizacijama poslednjih decenija kreira politiku SAD, tako da se za nju ne može ni reći da je nezavisna država kakva je bila sa razvijenim ustavnim i pravnim dostignućima i slobodama njenih građana: „U Americi nema nijednog aspekta života koji se ne nadzire, koje ne usmerava u ‘pravom’ smeru, kojim ne manipuliše i ne vlada nevidljiva ruka – Komitet 300. Nema ni jednog na izborima izabranog predstavnika na vlasti ni političkog čelnika koji nije podvrgnut vladavini Komiteta 300. Niko do sada nije uspeo da otkaže poslušnost tajnim vladama i da im umakne, uključujući i predsednike Sjedinjenih Američkih Država”. Navodi se, pored ostalog, da je on (Komitet 300) učestvovao u ubistvu predsjednika SAD Kenedija. Dr Kolman je knjigom „Hijerarhija zavjerenika – Komitet 300” imao namjeru da ukaže na pogubne posledice djelovanja zavjereničkih organizacija i da probudi javno mnjenje (američki narod) da moraju da se osvijeste i da se tome zlu suprotstave: „Naša Amerika nije nezavisna zemlja niti to može da bude dok njome i nama vlada nevidljiva vlada – Komitet 300”. On navodi da su SAD talac tih zavjereničkih organizacija, ističući da su čitave specijalizovane tajne organizacije radile na programu „Ograničavanje razvoja SAD ”. Samo na jednom takvom programu radilo je „4.000 društvenih inženjera i članova trust mozgova, od kojih su svi bili članovi i saradnici raznih institucija koje djeluju pod vrhovnim organizacijama Rimskog kluba”. Dr Kolman navodi da žrtve ovih zavjereničkih grupa nijesu samo brojne zemlje u kojima su one proizvodile krizna žarišta, ratove i sl., već i SAD. On je u tome posebno apostrofirao ulogu NATO-a i Rimskog kluba, kao značajnog tijela Komiteta 300 koji su napravili strategiju o „laganoj smrti Sjedinjenih Američkih Država kao nekadašnjeg industrijskog džina”, ističući da je „NATO Rimskom klubu naložio izradu društvenog programa kojim će se u potpunosti eliminisati smer u kome Amerika želi da ide. Rimski klub je, po nalogu Tavistok instituta, za izradu tog programa zadužio Stenfordski institut za istraživanje (SRI), ali ne samo za Ameriku, već i za sve zemlje Atlantskog saveza i OECD-a”. Stanje u kojemu su se SAD nalazile 90-ih godina prošlog vijeka, dr Kolman karakteriše da su danas Sjedinjene Američke Države duhovno i moralno propale, da im je industrijski potencijal uništen, da vlada velika nezaposlenost, da veliki gradovi izgledaju kao sablasna stjecišta svih mogućih zločina, kada je stopa ubistava skoro tri puta veća nego u bilo kojoj drugoj zemlji, da ima preko 4 miliona beskućnika, da korupcija u vlasti doseže velike razmjere, što sve potvrđuje da su SAD spremne na unutrašnje rušenje, spremne da padnu u ruke svjetske vlade Novog svjetskog poretka.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.