PIŠE: PREDRAG R. PETROVIĆ
Istoriografi su zabilježili još jedan interesantan detalj vezan za Medunsku tvrđavu u početku posjeda tvrđave od strane Kuča. Iste godine u vrijeme držanja Crnogorskog zbora, u Gradcu (Lješanska nahija), odred od 800 Turaka, turske vojske, koju je Sulejman-paša sakupio kod Podgorice je prešlo rijeku Moraču i uputio se ka Krusima, te su učesnici zbora morali da prekinu zbor, da ih napadnu i vrate, pri čem je izginulo dosta Turaka i da poslije toga nastave u Gradcu skupštinu. Glavnina turske vojske je bila ulogorena na sat hoda od Kuča i očekivao se i napad na Kuče, pa su Kuči zapalili turske kuće u Grudama. Kuči su po izvorima pucali iz dva topa sa Medunske tvrđave, ali se vjeruje da su to činili za podršku Crnogorcima i njihovoj skupštini. Po izvještaju Generalnog providura od 31. maja – ...„et qando sucese la fatione tra li Montenegrini e li Turchi si sentivano sbarar dalla Fortezza Medun, due tiri di cannone, che si credono fatti per icorragir maggiormente li Montenegrini, o per qualche vantaggio riportato contro gl’inimici”.
U nekoliko izvora o ovome je dato je da su Kuči sa tvrđave gađali topovima Turke, međutim, od Meduna samo do Podgorice ima oko 8,5 kilometara vazdušne linije, a ako su Turci logorovali na sat hoda od Kuča onda je to rastojanje od oko šest kilometara, te nije bilo u dometu ondašnjih topova, tako da se ovdje radilo samo o topovskim salvama Kuča sa Medunske tvrđave u znak podrške Crnogorcima, koji su držali skupštinu, a i pretećim topovskim salvama protiv Turaka čija je glavnina vojske bila kod Podgorice.
Krajem maja iste 1688. godine turske snage predvođene Sulejman-pašom od 8.000 vojnika napadoše Kuče sa tri pravca Podgorice, Kolašina i Plava. Kuči su porodice poslali ranije u zbjeg, a dio turske vojske iz pravca Kolašina je napredovao prema Kučkom zbjegu. Radi toga su Kuči napustili svoju poziciju na medunskoj tvrđavi zapalili zgrade u tvrđavi i krenuli da prvo presretnu ovaj dio turske vojske iz pravca Kolašina. Po nekim autorima, napustili su tvrđavu iz taktičkih razloga, smatrajući da neće moći da se odbrane u tvrđavi od brojčano velike turske opsade. Razdvojeni odredi turske vojske nisu mogli odoljeti napadima Kuča i oni u silovitom jurišu prvo poraziše vojsku iz pravca Kolašina, koja je ugrožavala zbjeg, a zatim u povratku razbiše i glavninu iz pravca Podgorice, koja je doprla do centralnog Kučkog predjela i krenula u paljevinu i pljačku. Glavninu potisnuše do Podgorice i ponovo Kuči zaposjedoše tvrđavu. Po izvorima, vojska iz pravca Kolašina imala je nekoliko stotina gubitaka, a teške gubitake i vojska iz pravca Podgorice. Ne pominje se turski dio vojske iz pravca Plava. Moguće, da je bio u zaostatku i da su ovi Turci odustali od napada, vidjeći poraze druga dva turska odreda. U ovoj bici (po izvorima) Kučima su, kao i u prethodnoj bici pomagali Klimenti, a u narodnom predanju se ova velika pobjeda Kuča nad Turcima pamti kao „Debeli boj”.
Poslije tri velika poraza, koje su Turci pretrpjeli od Kuča, pod vođstvom vojvode Ivana Ilikovića, uz pomoć i Brđana, do kraja Morejskog, Mletačko-turskog rata 1699. godine Kuče nisu napadali Turci, kao ni duži period poslije rata. U toku Morejskog rata sa 1688. godinom je završen prvi turski period okupacije Medunske tvrđave, koji je trajao 232 godine (od 1456. godine do 1688. godine) u kome je Medunska tvrđava sa malim prekidima stalno bila u turskom posjedu, sa stacioniranom turskom vojnom posadom, kao isturena i dobro utvrđena i sa topovima opremljena turska fortifikacija u centru plemenskog područja Kuča.
U sledećem periodu od 172 godine (od 1688. do 1860.), Turci nisu mogli imati posadu u Medunskoj tvrđavi, ili što su vojni potencijali plemena Kuči bili takvi, da je to za Turke bilo opasno, ili zbog izmijenjene taktike Turaka, prema Brdskim plemenima, a posebno prema Kučima, mada su Turci, povremeno, pri svojim ratnim pohodima protiv Kuča, a i drugih brđanskih plemena, obuhvatali u svojim nadiranjima i samu tvrđavu i Medun. U nekim, rijetkim prilikama, pri stalnom sukobljavanju sa Turcima, Kuči su ovu teritoriju i samu tvrđavu iz taktičkih razloga prepuštali, da bi se od turskih, uvijek višestruko brojnijih formacija odbranili na pogodnijem terenu, sa boljim odbrambenim kofiguracijskim uslovima, i da bi poslije odbijanja turskog napada, ili pobjede nad Turcima u relativno kratkom vremenu Kuči ponovo zaposjeli Medunsku tvrđavu.
U više prilika, pri napadima Turaka Kuči su organizovali svoju odbranu iz same tvrđave, ali je pitanje držanja same fortifikacije, pri Turskim napadima na Kuče, bilo je prevashodno pitanje načina korišćenja odbrambene taktike Kuča u sukobima sa Turcima.
Nastaviće se