PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Pokojni akademik Dragoljub R. Živojinović (1934-2016) stvorio je monumentalno naučno djelo, nezaobilazno u srpskoj i jugoslovenskoj istoriografiji. Tom bogatom i raznovrsnom Živojinovićevom opusu pripada i njegova trotomna monografija „Kralj Petar I Karađorđević”, iz koje ćemo, uz odobrenje njegove porodice, i njenog izdavača, beogradskog Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, u narednih nekoliko brojeva prenijeti poglavlje, „Djetinjstvo u Srbiji 1844-1858”.
Akademik Živojinović je bio redovni profesor beogradskog Filozofskog fakulteta, redovni član Srpske akademije nauka i umjetnosti i sekretar Odjeljenja istorijskih nauka te institucije. Bio je i član Organizacije američkih istoričara i Evropskog udruženja za američke studije. Kao što smo već rekli, objavio je ogromni broj knjiga i naučnih radova neprolazne vrijednosti. Dobio je veliki broj priznanja, među kojima su i Nagrada za životno djelo „Vladimir Ćorović” i Orden Svetog Save 2. stepena.
Rođen je u Vranju, 17. aprila 1934. godine. Filozofski fakultet završio je u Beogradu 1959, a postdiplomske studije na Univerzitetu Pensilvanija, 1963, na kome je i doktorirao, 1966. godine. Postdoktorski rad odbranio je na Havardovom univerzitetu. Umro je u Beogradu, 4. februara 2016. godine, u 82. godini života.
Na Petrovdan, 29. juna 1844. godine, rodio se u kući kapetana Miše Anastasijevića, bogatog beogradskog trgovca, Petar A. Karađorđević, unuk vožda Prvog srpskog ustanka. Toga ljeta stari konak se opravljao, pa je kneževa porodica morala tražiti privremeni dom. Povodom njegovog rođenja „Novine srpske” donijele su sledeću vijest: „Ujutro oko sedam sati naša Svetla Knjeginja Gospođa Persida rodila je sina 29. juna”. Knez Petar, ili kako su ga drugovi zvali knežević Pera, rodio se i rastao u velikoj porodici. Bio je treći sin, a peto, od ukupno desetoro djece, kneza Aleksandra i kneginje Perside Karađorđević, kćeri Jefrema Nenadovića. U Beogradu je rođenje kneževića Pere bilo primljeno sa velikom radošću, vino se točilo u velikim količinama, a bilo je i iluminacija. Slično je bilo i u unutrašnjosti Kneževine.
Aleksandar Karađorđević, otac Petrov, bio je izabran za kneza Srbije 1842. godine, pošto je knez Mihailo Obrenović morao da napusti zemlju. Poslije izbora knez Aleksandar se suočio sa mnogim problemima, od kojih je ustavni položaj njegov i njegove porodice bio, svakako, jedan od najosjetljivijih. Za razliku od Obrenovića, on nije bio nasledni knez, što mu je stvaralo mnogo poteškoća u učvršćivanju vlasti. S. Jovanović tvrdi da se kneževa kuća nije smatrala kao pravi dvor, a imena njegove djece nijesu se unosila u državni šematizam. Budući da ga je izabrala Narodna skupština, a potvrdio sultan, preovladalo je uvjerenje da je knez Aleksandar bio izborni vladar, da je njegov položaj bio privremen, pa time i nesiguran. To mu je nametalo obazrivost i uzdržanost u političkim aktivnostima, potrebu da izbjegava sukobe sa svojim protivnicima.
Po navodima Jovana M. Jovanovića, preci kneza Aleksandra potiču iz Klimenata, koji su se u ratovima 1737-1739. godine naselili u Rudničkom i Beogradskom okrugu. Preci kneza Aleksandra potiču od onih Klimenata koji su se naselili u rudničkom kraju. Njihovi plemenski prvaci dolazili su u Beograd u posjetu knezu Aleksandru iz Brda, održavali vezu sa njim, dobijali poklone u oružju i drugim predmetima.
Teško je utvrditi nešto određenije. Smatra se da je Karađorđev djeda Đorđe došao u Srbiju sa dva brata i dva sina. Sa sinovima se naselio u selu Viševac, gdje je ubrzo umro. Sin Petar živio je u Viševcu, a drugi sin Marko se nastanio u selu Mramorac kod Saranova. Petar, otac Karađorđev, bavio je poljoprivredom i nije iskazivao neke posebne sposobnosti. Majka Karađorđeva, Marica, bila je odvažna i sposobna žena, o kojoj se nadaleko govorilo. Petar je imao četiri sina i dvije kćeri. Najstariji je bio Đorđe Petrović Karađorđe, koji se rodio u decembru 1762. godine. Poslije smrti supruga Petra, Marica, majka Karađorđeva, udala se za Petronija iz Viševca, odakle se čitava porodica preselila u Topolu. Karađorđe se 1781. godine oženio Jelenom, ćerkom jaseničkog oberkneza Nikole Jovanovića iz sela Masloševa u Rudničkom okrugu. Sa njom je izrodio tri sina i pet kćeri. Najstariji sin Aleksa orodio se sa porodicom Miše Anastasijevića. Sarka, kćerka Miše Anastasijevića, udala se za Aleksinog sina Đorđa.
Drugi sin Karađorđev Aleksandar rodio se u Topoli 1806. godine. Poslije kratkotrajnog boravka u Austriji prešao je 1814. godine u Rusiju, gdje je u Hotinu učio školu. Kasnije je živio u Vlaškoj, gdje se oženio Persidom Nenadović. Za vrijeme prve vlade kneza Mihaila Obrenovića došao je u Srbiju (1839) i bio oficir u kneževoj pratnji. Iz braka sa kneginjom Persidom rodilo se desetoro djece, četiri sina i šest kćeri: Poleksija-Pola (1833), Kleopatra (1834), Aleksa (1836), Svetozar (1842), Petar (1844), Jelena (1846), Andreja (1848), Jelisaveta (1850), Đorđe (1856) i Arsenije (1859).
(NASTAVIĆE SE)