-Priredio: Miladin VELjKOVIĆ
Aleksandar je, sa vojskom, kojom više nije komandovao kralj Milan, i vladom, na čelu sa provjerenim Hristićem, bio zadovoljan. Međutim, vjerovatno pod utiskom depeše kralja Milana, on se sjutradan, 21. jula, predomislio. Zemlja je ostala bez vlade i Aleksandar je nastojao da što prije sastavi novo ministarstvo, koje će ga oženiti sa Dragom. Ministarska kriza je trajala od 21. do noći između 23. i 24. jula. Kralj je za to vrijeme prošao kroz veliku psihičku krizu, koja je bila pothranjivana i strahom od očevog povratka u Srbiju. Sima Nestorović, predsjednik Narodne skupštine, prenio je Aleksandru vijest iz povjerljivog odjeljenja Ministarstva unutrašnjih djela da je kralj Milan napustio Karlsbad i krenuo u Beograd.
Aleksandar je, žureći da što prije sastavi vladu, pozvao u dvor nekoliko političkih i vojnih ličnosti. Prvo je nagovarao generala Cincar-Markovića, ali nije uspio da ga privoli na taj korak. Potom se obratio Jovanu Avakumoviću, koga su, prije prijema kod kralja, Rista Bademlić i Ljubomir Lešjanin ubjeđivali da se prihvati sastava vlade, a da poslije, kao predsjednik ministarstva, uz njihovu pomoć, spriječi ženidbu. Da bi Avakumoviću trebalo ponuditi ministarski položaj kralja je podsjetio Aleksa Jovanović, koji je prethodnog dana prihvatio položaj predsjednika vlade. Aleksandar se izgovorio da je Avakumović van Beograda, ali je obećao da će ga depešom pozvati. Avakumović je samo riješio da pokuša da odvrati Aleksandra od vjenčanja sa Dragom Mašin. Nakon dugog uzajamnog ubjeđivanja, stavio se kralju na raspolaganje ukoliko odustane od svoje odluke, što je za Aleksandra u tom trenutku bilo potpuno nevažno. Kralj je, dakle, iako je imao Jovanovićev pristanak, vršio pritisak i na Avakumovića. To je učinio zato što je Jovan Avakumović bio politički jača ličnost od nepoznatog Alekse Jovanovića. Ni generali Bogićević, Andonović, Marinković i Bošković nisu htjeli da prihvate kraljevu ponudu.
Vlada je konačno sastavljena 24. jula. Za njenog ministra-predsjednika postavljen je Aleksa Jovanović, dotada predsjednik Apelacionog suda. Jovanović je, cijenjen kao pravnik, bio nova ličnost u politici. Ostali članovi ministarstva su takođe bili malo poznati u političkom životu Srbije. Kralj je, sa novom vladom, otpočeo pripreme za vjenčanje.
Uvodni čin u ceremoniju vjenčanja Drage Mašin i kralja Aleksandra bio je ‘’ispit’’ kralja i ‘’svijetle vjerenice’’, koji je obavljen u nevjestinoj kući, u nedjelju 27. jula 1900. godine. To je bila zvanična vjeridba, kojoj je prisustvovalo stotinak osoba. Kralj je u prisustvu mitropolita Inokentija, ministra i predstavnika stranih dvorova, ovog puta prema propisima Pravoslavne crkve, prstenovao svoju vjerenicu. Događaj je bio povod za prvi javni spektakl u gradu. Beogradska opština je organizovala bakljadu, koja se kretala od Opštine, preko Terazija do raskršća Krunske i Resavske ulice. Tu se zaustavila i kralj se pojavio prvi put u društvu svoje vjerenice, na prozoru njene kuće. Ovu scenu, ne slučajno, upotpunili su general Dimitrije Cincar-Marković i Sima Nestorović, predsjednik Narodne skupštine. Njihovo prisustvo trebalo je da pokaže kako su vojska i narod na strani kralja. Aleksandar je, poslije odsvirane kraljeve himne, blagodario besjedom, prvom od mnogih koje je održao tih dana.
Kraljeva svadba pretvorena je u pompeznu svečanost. Riječ je bila o novoj teatralnoj moći modernih monarhija, u kojima je spektakl često bio potvrda moći umjesto nekadašnje dvorske veličanstvenosti i sjaja. Na dan vjenčanja, u svanuće, sa beogradske tvrđave oglasili su se topovi, najavljujući početak slavlja. Centar Beograda bio je okićen zastavama i zelenilom. Napravljene su ‘’trijumfalne kapije’’: prva kod Ristićevog doma, zatim na ulazu u Ulicu kneza Mihaila, treća, najveća, pred Narodnim pozorištem i četvrta na početku Ulice kralja Petra. Kapija kod pozorišta, napravljena u renesansnom stilu, bila je visoka 18 metara. Na njoj su bili ispisani stihovi Dragomira Brzaka.
Mjesec dana poslije vjenčanja, objavljeno je da je kraljica u ‘’blagoslovenom stanju’’. Kralj Aleksandar je želio objavom kraljičine trudnoće da osigura i još više učvrsti temelje svoga, tek sklopljenog braka. U dijelu domaće javnosti je brzina kojom je Aleksandar saopštio da se očekuje srećan događaj u domu Obrenovića stvorila sumnju u njegovu istinitost. Pavle Mansurov je, povodom objave kraljičine trudnoće, razgovarao sa Stojanom Novakovićem, kome je kralj povjerio svoju namjeru. Kralj je Novakoviću objasnio da je na ovaj korak bio primoran jer je narodu trebalo dati razloge za otkazivanje planiranog puta po Srbiji. Pomenuo je da su i glasovi o atentatu na kraljevski par bili povod za objavu bremenitosti srpske kraljice. Izgleda da je na njegovu odluku da tako ishitreno obnaroduje kraljičino stanje najviše uticala želja da se pobiju svi glasovi o Draginoj neplodnosti.
(NASTAVIĆE SE)