-Piše: dr Radoslav T. STANIŠIĆ filmski i TV reditelj
Od stvari koje mu ne pripadaju i koje mu nikada neće pripadati Čaplin stvara bolnu bajku sa puno nježnosti ali i gorčine, koju prekidaju provalnici. Među njima je i jedan koga je Čarli upoznao u zatvoru i nastaje zajedničko slavlje koje se, naravno, završava porazno za njega, jer ga ujutro izbacuju s posla.
U ovom filmu se mnogi kadrovi i scene pamte svojom upečatljivošću. Takva je i ona čudesna scena u kojoj dobija kratkotrajan posao na popravci jedne mašine. Nastaje prava sinfonija pokreta i njegove borbe sa velikim i malim šrafovima dok ga na kraju sama mašina ne proguta i ne izbaci iz svoje utrobe kao proizvod. Asocijacija na to da smo i sami u takvom svijetu roba više je nego očigledna. Čaplin se užasava i svojom igrom i to veoma rječito pokazuje.
Ovo je jedna od najljepših scena filma. Njegova djevojka je u međuvremenu ipak uspjela da se dokopa nekog posla. Postala je igračica u malom baru i svojim šarmom uspijeva da obezbijedi i Čarliju posao konobara. Nijedan glumac u istoriji filma nije umio tako brzo i maštovito da upija utiske iz jedne situacije i da na nju reaguje svojom intuicijom kao Čarli Čaplin! Tu nema ni vremena ni mjesta za psihologiju jer su njegove reakcije ograničene ne samo trenutkom već i prostorom u kome se zbiva radnja. Sve to na njega djeluje kao podsticaj i svojom čudesnom snagom artikuliše kroz stvaranje određenih osjećanja i reakcija koje izgledaju kao bravurozni i nadahnuti gegovi. Provući se kroz salu kojom se guraju plesači prava je vještina. On je stalno na ivici nemogućeg i neprekidno se bori da ono što je već izgubljeno i postalo nestvarno ili sasvim besmisleno, vrati i pretvori u svoju korist. Svaki pokret je izvanredno prostudiran i gotovo simfonijski orkestriran, čini se da iskazuje sve a, u stvari, ništa – jer se smijeh potencira do maksimuma. Sve je tu smiješno kao i njegovo pristajanje da konačno otpjeva nešto u ovom programu. On izmišlja riječi, izgleda da im je pomiješao značenje, razlikuju se samo po melodiji ili završecima, ali je to ipak jezik kojim on superiono vlada i koji u sebi sadrži dosta satire. Kompozicija „Titina” postala je veoma popularna – pogotovo što se njome Čaplin konačno oprostio od svijeta tišine i ušao, u potpunosti, u eru zvučnog film, a kojim potvrđuje svoje neobične sposobnosti i kvalitete samog izraza. Poslije svih tih peripetija Čaplin se opredjeljuje za svoje poznato razrješenje. Njegov radnik Tramp je sa voljenom djevojkom na raskršću puteva koji ga vode u neizvjesnost ali ga to ne čini nimalo nespokojnim; on ide svojim klasičnim hodom, sa šeširom na glavi, sav zadovoljan kao da se pred njim sasvim sigurno nalazi i njihova sreća. U početku film je bio finansijski neisplativ, međutim, na kraju je zaradio milon i po USA dolara. Upamćen je kao Čaplinova komedija koja najbolje karikira socijalne teme. Bio je čak i optužen za komunističku propagandu. Ondašnja nacistička Njemačka je zabranila prikazivanje filma, a Austrija je cenzurisala scenu kada je Čaplin našao crvenu zastavicu na ulici. Film „Moderna vremena” gleda u budućnost ali ne sa entuzijazmom i razrađuje mnogo šire teme kao što su: nehumani efekat mnogih aspekata modernosti, uključujući industrijalizaciju, birokratiju, urbanizaciju i zakonodavstvo. Veoma uočljiva tema u ovom filmu je i fenomen nezaposlenosti.
U „Modemim vremenima” možda nema toliko sentimentalnosti i poetizacija kao u „Svjetlostima velegrada” ili „Potjeri za zlatom”, ali je zato ovo svakako cjelovitiji, dublji, složeniji i misaoniji film.(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.