-PIŠE: Milosav B. Gagović,penzionisani pukovnik JNA
Bosanski lonac je zaista bio garniran od mnogo čega i kuvao se na poseban način, tako da su i zbivanja, od samog početka, između tri konstitutivna naroda i konfesije po svemu ličila na vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.
Politički su se odmah udružili Muslimani i Hrvati protiv Srba, neovisno na stranačka udruživanja izuzev onih koji su slijedili komunističku ideologiju, ali su bili u manjini.
Da bi zavarali narod o svojim namjerama, rukovodeći ljudi ova dva naroda, preduzimaju određene demokratske korake. Organizovali su referendum sa preciznim pitanjima. Da li si za nezavisnu i samostalnu državu BiH ili si za zajedničku državu Jugoslaviju? Pitanja jasna i demokratska, samo što nijesu rekli ako budeš glasao, protiv samostalne, dobićeš batine. Jasno je bilo i malom djetetu da će Srbi biti protiv samostalnosti i da će ih poslije toga satanizovati druga dva naroda Hrvati i Muslimani, kojima je referendum poslužio da lakše pokrenu svoje sunarodnike protiv trećeg konstitutivnog naroda, srpskog, smatrajući ga njihovim neprijateljima, samo zato što imaju drugačije mišljenje o istom problemu, odnosno o statusu BiH. Ono što još čitalac mora znati jeste da je BiH prije referenduma bila izdijeljena tako što su Hrvati 18.11.1991. godine u Grudama ozvaničili Autonomnost hrvatske zajednice Herceg Bosna, a januara 1992. godine Hrvatska zajednica Centralna Bosna. Na drugoj strani, Srbi su u jesen 1991. godine proklamovali šest autonomnih oblasti. Muslimani su bili za unitarnu BiH, kao najbrojnija nacija. Pored toga, 17. marta 1992. godine lideri SDA, SDS i HDZ Izetbegović, Karadžić i Boban su na petoj rundi pregovora pod pokroviteljstvom Evropske zajednice u Sarajevu potpisali dokument o principima budućeg ustavnog uređenja po kome bi BiH bila država koju bi sačinjavale tri konstitutivne jedinice, zasnovane na nacionalnim principima.
Sa ove distance gledano ovaj predlog je bio povoljnije rješenje za opšte stanje u BiH od Dejtonskog rješenja, ali se čelnim ljudima muslimanskim to nije sviđalo, pa se zbog toga i ratovalo. Pod dojmom referenduma i tada nepoznatog dogovora muslimansko-hrvatskog rukovodstva o statusu BiH, otpočela su neprijateljska dejstva prema srpskom rukovodstvu i srpskom narodu, što verbalna, što oružana. Posebno je ispoljena neviđena agresivnost muslimanskih pripadnika prema Srbima. Prvo u Sarajevu napadoše srpske svatove i ubiše oca mladoženje, svatskog domaćina, Nikolu Gardovića 1.3. 1992. godine, zatim sportistu Peđu Močevića u njegovom stanu, zato što je izjavio da neće braniti boje nove države, policajca Pera Petrovića na radnom mjestu, braću Tripkoviće na jevrejskom groblju, jer su puštali narodno-junačke pjesme uz gusle. Otpočele su provale u srpske stanove i pljačka njihove imovine. Provalili su i u stan predsjednika SDS dr Radovana Karadžića dok nije bilo članova porodice u njemu. Porazbijali i opljačkali. Postavljalo se pitanje zašto to rade kad srpsko rukovodstvo putem sredstava informisanja traži da se svi problemi rješavaju mirnim putem. Odgovor bi bio, sa ove vremenske distance, zato što je na prostoru BiH oživjela ideologija iz vremena Nezavisne Države Hrvatske kad je i Bosna bila u njenom sastavu. Čelni čovjek Bosne Alija Izetbegović je pripadao toj ideologiji, tokom Drugog svjetskog rata i jedan broj ljudi sa kojima je bio okružen. Dakle, povampirio se fašizam oplemenjen radikalnim islamizmom, možda i željom pojedinih za stvaranjem Islamske države na Balkanu. Imajući u vidu koje sve ratovao na strani Muslimana i ritual koji su sprovodili, odsijecanje glava zarobljenim srpskim borcima, nešto slično kao što to čine i sad na ratištima Sirije i Iraka može se sa sigurnošću konstatovati da je to i bio cilj, bar tih ratnika pa onda i njihovih saveznika. Muslimani i Hrvati za ostvarenje vlastitog cilja u to vrijeme neprijatelje su vidjeli u Srbima i pripadnicima JNA.
Formirali su paravojne formacije, ne pod imenom ustaše ili muslimanska milicija, nego ,,Patriotska liga”. Otpočelo je opšte nasilje na sve pripadnike srpske nacionalnosti i one koji ne aminuju politiku rukovodstva koje zagovara unitarnu BiH. Takvi postupci, aktuelne vlasti, primorali su stanare u gradu Sarajevu da formiraju straže po ulazima stambenih zgrada da bi se suprostavili nasilju i teroru koji sprovode legalni organi preko svojih pristalica. Otpočinje opšti progon i iseljavanje Srba i Crnogoraca iz grada Sarajeva.
(NASTAVIĆE SE)