Osuđenica Jelena Rajčević, djevojka, stara 22 godine, bila je rodom iz Družetića, Sreza požeškog, Okruga užičkog.
„Do prije dvije godine, za priličan niz godina, grozila je bijesna hajdučija čitavom jednom kraju naše domovine. Niko živi ne bješe siguran, ne samo sa imetkom no i sa životom svojim. Vlasti su hvatale i ubijale jednog po jednog hajduka, ali opet zato hajdučiju nisu mogle da istrebe jer su se namjesto pohvatanih ili poubijanih javljali odmah drugi, pa su nastavljali odande gde su njihovi prethodnici bili silom prekinuti.
U kolu tadanjih hajduka, svojom neobuzdanošću i zvjerskim djelima, najviše se bješe istakao Milan Brkić iz Papratišta. U redu jataka svojih Brkić je imao i Nikolu Rajčevića iz Družetića. Nikola se bio toliko predao ovome zlikovcu da mu je čak i najstariju svoju kćer Jelenu stavio na raspoloženje kao milosnicu.
Jelena, to je okretna i bistra prilika. Pogleda jasnog i otvorenog. Govor joj je odrešen i smišljen, a glas jasan i zvučan. Pismena je i prilično načitana. U govoru i pisanju svome često se služi citatima iz `Gorskog vijenca`, prema čemu izgleda da joj je to bila omiljena knjiga i da ju je dosta puti pročitala.
Otac odredio ulogu
Ulogu koju joj je otac odredio Jelena je predano vršila. I ne samo da je sladila dane hajduku Brkiću, tome zvjeru u čovječijem obliku, nego ga je i podsticala na zločinačka djela. Koliko je Jelena bila odana, ne samo Brkiću no i samoj hajdučiji, najbolje ilustruje to što je ona čak i učestvovala u jednom razbojničkom djelu.
To je bilo 1895. godine. Uoči samog Božića Jelena, Brkić i Dragomir Jevtović, iz Gojne Gore, napali su na dom Velisava Jankovića iz Pranjana i tom mu prilikom oteli 367,50 din. u novcu i preko 180 din. u raznim stvarima.
Tom prilikom Jelena je bila u muškom odijelu, naoružana kokinkom (vrsta policijske puške, pješadijska jednometna puška 10,15 mm, sistema Mauzer) i jednim revolverom.
Za jatakovanje Brkiću kao i za ovo razbojništvo Jelena je osuđena na 20 godina robije”.
Miraždžijka Aleksija
Osuđenica Aleksija Jovanović, imala je 35 godina kada je počinila zločin. Rodom iz Loćike, Sreza moravskog, Okruga niškog...
„U cijeloj okolini rijetko je ko mogao, po bogatstvu, da se mjeri sa Petronijem Stevanovićem iz Loćike. Muške djece nije imao, već tri kćeri: Nastasiju, Aleksiju i Jelisavetu. To ga je toliko peklo da mu je i život skratilo, te nije dočekao da sve svoje kćeri razuda. Čim je udao najstariju, on se, rastav se sa trećinom svoga imanja, rastao i sa životom.
Prirodno je da se o njegove kćeri svaki otimao. Prema ovome nikakvo čudo i nije što je Aleksija uvijek nekako razroko pogledala na Aleksinac, težeći neprestano da se tamo uda.
Prva prilika koja joj se otuda javila bio je Kosta Jovanović, trgovac, i ona je odmah pružila svoju ruku. Kosta je u poslednje vreme bio posrnuo, pa da bi svoje stanje doveo u red on baci oko na Aleksijin miraz. I zaista, ovo ga odmah podigne. Ženidbom ovom Kosta dobije maha te izleti iz okvira dućanskog trgovca. Ovo ga brzo stane časti i kapitala.NASTAVIĆE SE