-PIŠE: DRAGAN RADEVIĆ

Pravu golgotu i porodičnu tragediju doživio je i prošao proslavljeni junak iz Balkanskih i Prvog svjetskog rata, partizanski general Đoko Mirašević, nosilac Obilića medalje, dvije Karađorđeve zvijezde sa mačevima, Legije časti i još desetine visokih odličja zasluženih na bojnom polju.
Andrija Mugoša, svjedoči kako je i na osnovu čega uhapšen general Mirašević: „U hotelu Moskva, u Beogradu, sjedjeli smo Đoko Mirašević, Vojo Biljanović i još jedan general Udbe (Crnogorac) i razgovarali.Đoko je rekao da je trebalo da idemo na sastanak Informbiroa i opovrgnemo optužbe... Poslije ovog razgovora Đoka su uhapsili. Pozvao sam Biljanovića i generala (Mugoša ne navodi generalovo ime) i rekao im da je neko od nas trojice dostavio izvještaj Udbi. Iako su obadvojica tamo radili, negirali su da su to oni učinjeli.“
General, kojega Mugoša nije imenovao („koji je Miraševića ošpijao Udbi“) bio je Crnogorac Veljko Mićunović.
Hapšenju proslavljenog junaka, igrom slučaja, prisustvovala je Ljubica, supruga Miloša Rašovića, koja je sa suprugom poznatog jugoslovenskog hirurga dr Ljuba Rašovića bila u posjeti kod Đoka.
„Negdje poslije podne, sjećala se Ljubica, agenti Udbe su iznenada upali u kuću, bacili se na Đoka, silom ga ugurali u jednu sobu i svezali. Nas dvije nijesmo smjele ni da se mrdnemo. Držali su nas tu do sjutradan, kada su nas odveli u zatvor. Mene su ispitivali da im kažem sa kim se sve Đoko sastajao i šta je pričao. Kada su se uvjerili da ja o tome ništa ne znam, pustili su me. Ljubovu suprugu su zadržali u zatvoru nedjelju dana, jer je ona bila član KPJ.“
Poslije povratka, sa Golog otoka, general Mirašević je radio na građevinama. Andrija Mugoša je predložio Đoku Pajkoviću i Veljku Vlahoviću da obiđu ratnog druga. Veljko je to odlučno odbio, pošto je bio ubijeđen da je Đoko zaista spremao atentat na Tita.
Golgota porodice Mirašević iz Doljana nije zaobišla ni Đokovog brata Nikolu Nika, oficira, ni njegovog sina Radomira, majora avijacije, koji je vidjeći šta se sve čini i kako na pravdi boga stradaju ugledni komunisti i revolucionari, odlučuje se na bijeg za Albaniju. Veza mu je bio kum i prijatelj Doda Đeljošević, čiji je sin Zef tamo već bio prebjegao.
Stigavši preko Kuča i Malesije u kumovsku kuću u selo Nikmaraš, Radomir nije ni slutio da su uhode i špijuni pratili njegov trag i o tome javljali Udbi. Kada su ih agenti u toku noći opkolili, nijesu htjeli da se predaju. Radomira Miraševića i Dodu Đeloševića izrešetali su bez milosti. Iste večeri su uhapsili Dodinog sina Noša i deportovali na Goli otok. Nesrećni otac Niko potucao se po Kučkim i Bratožićkim stazama i bogazama tražeći sina. Špijuni i uhode su ga pomno pratile obavještavajući Udbu, koja mu postavi zasjedu u kanjonu Male rijeke. Kažu da nijesu htjeli da ga metkom ubiju, nego su ga strmoglavili, niz litice, kako bi ispalo da se sam okliznuo.
(NASTAVIĆE SE)

Udba živog raskomadala Novaka Vujoševića

Kao upečatljivi trag zlih ljudi i zlog vremena ostaće monstruozna likvidacija majora Novaka Lukinog Vujoševića, sekretara mjesnog odbora Doljana.
Naime, titogradska Udba je Vujoševića, kao informbirovca, izdajnika i neprijatelja Partije, uhapsila marta 1951. godine. Neko od tadašnjih crnogorskih moćnika dao je direktivu da Novak mora da bude ubijen. Udba je smislila pakleni plan, a za povod je odabrala navodni Novakov pokušaj bjekstva za Albaniju.
Vujoševića su podnapiti agenti Udbe, noću, krišom, izveli iz Jusovače, utrpali u džip i odvezli prema prelazu Božaj. Zaustavili su se u selu Vitoji, na obali Skadarskog jezera, izvukli Novaka i privezali lancima za džip a onda šenlučeći vukli po makadamskom putu sve dok jeziva vriska i jauci nijesu utihnuli. Raskomadano i unakaženo tijelo Novaka Vujoševića ostavili su na cesti.