Službenici podgoričkog Centra bezbjednosti Ivica Paunović, Milan Kljajević i Milanko Leković sprovedeni su preksinoć u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija na odsluženje zatvorskih kazni na koje su osuđeni u slučaju prebijanja Aleksandra Saše Pejanovića u betonjerci. Kako je „Danu” potvrđeno iz MUP-a, oni su preksinoć privedeni po nalogu suda, nakon čega su sprovedeni u ZIKS.
Paunović, Kljajević i Leković su proglašeni krivim za krivično djelo mučenje putem pomaganja, a sudija Osnovnog suda u Podgorici Larisa Mijušković Stamatović osudila ih je na po tri mjeseca zatvora. Prilikom izricanja presude policajci su oslobođeni optužbi za nanošenje teških tjelesnih povreda Pejanoviću.
Izričući presudu, sudija je obrazložila da je sud je utvrdio da su Paunović, Kljajević i Leković krivi po optužnici za mučenje putem pomaganja na osnovu iskaza pokojnog Pejanovića i na osnovu izjave bivšeg policajca Gorana Stankovića.
Policajci su tom prilikom oslobođeni optužbi za nanošenje teških tjelesnih povreda, jer nije moglo biti utvrđeno vrijeme izvršenja povreda.
Osuđujuću presudu koju je u junu prošle godina izrekla sudija Mijušković Stamatović, Viši sud je potvrdio u oktobru, nakon što su direktorka Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević i predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk apelovali na drugostepeni organ da ne dozvoli da djelo zastari i da tortura nad Pejanovićem ostane nekažnjena.
Policajci su oglašeni krivim jer su otvorili vrata specijalcima koji su došli da pretuku Pejanovića, a nisu prijavili šta se dogodilo. Do kraja suđenja sva trojica osuđenih policajaca, kao i dvojica u međuvremenu oslobođenih, tvrdili su da se u spornom periodu nije desilo ništa sumnjivo i da Pejanović nije ni povrijeđen.
Bivši policajac Goran Stanković svjedočio je da se prebijanje dogodilo i da je naređenje stiglo „iz vrha”. Nakon toga napustio je službu zbog pritiska i prijetnji po svoju bezbjednost.
Prethodnom presudom, Paunović, Kljajević i Leković osuđeni su na po sedam mjeseci zatvora, dok su njihove kolege Dobrivoje Đuričić i Bojan Radunović, pravosnažno oslobođeni optužbi. U drugom postupku oslobođeni su i policijske starješine podgoričkog Centra bezbjednosti Ratko Rondović i Dušan Raičević. Oni su se teretili za nesavjestan rad u službi, odnosno da su „nepreduzimanjem ovlašćenja iz svoje nadležnosti stvorili uslove i otklonili prepreke” da zasad nepoznati pripadnici interventne jedinice u „betonjerci” u CB Podgorica prebiju Pejanovića.
Aleksandar Pejanović je u policijskoj betonjerci završio nakon protestnog mitinga zbog vladinog priznanja nezavisnosti Kosova, 2008. godine. Još nije utvrđeno koji su policajci tada s fantomkama ušli u pritvorsku jedinicu i brutalno pretukli Pejanovića.
Prilikom apelovanja na Viši sud da odluči o žalbama na presudu trojici policajaca iz nevladinih organizacija su podsjetili da su sudski vještaci kod Pejanovića utvrdili 19 teških i lakih tjelesnih povreda po cijelom tijelu.
Pejanović je ubijen u maju 2011. godine, a za ubistvo je na 13 godina zatvora pravosnažno osuđen policajac Zoran Bulatović.M.V.P.
S posla na robiju
Osuđeni policajci, Paunović, Kljajević i Leković, nakon izricanja presude, donedavno su obavljali policijske dužnosti u podgoričkom Centru bezbjednosti. Iako im je izrečena osuđujuća presuda, policajci su mogli da se vrate na posao jer je zakonskim odredbama regulisano da službenik koji je osuđen na kaznu zatvora do šest mjescei može nastaviti da obavlja posao u službi.
Odlukom ministra unutrašnjih poslova Raška Konjeivića trojica okrivljenih policajaca bila su suspendovana više mjeseci od avgusta 2008. godine.