Novinar Tufik Softić koji je prije osam godina brutalno pretučen i kojem je 2013. godine aktivirana eksplozivna naprava ispred kuće u Beranama, kazao je da je od nadležnih organa očekivao mnogo više u slučajevima istraga napada na njega. Umjesto toga, kako ne bi ponovo bio meta novog brutalnog napada, dobio je 24-časovnu policijsku zaštitu, dok se kriminalci koji bi mogli imati veze sa napadima na njega šetaju slobodno. Softić u izjavi za „Dan” kaže da ne može reći da se uz policijsku zaštitu ne osjeća bezbjedno, ali mu nije prijatno.
– Početkom prošle godine, nakon što je Komisija za praćenje istraga u slučajevima napada na novinare zatražila procjenu moje bezbjednosti, dobio sam dvadesetčetvoročasovnu policijsku pratnju. Tu pratnju imam i danas, i ne bi bilo u redu da kažem da se ne osjećam bezbjedno. Navikao sam da je policijsko auto čitave noći pod mojim prozorom i da na posao i na kafu idem u društvu sa policajcima. Ljudi koji rade na mojoj bezbjednosti profesionalci su i tu nemam apsolutno nikakve primjedbe. Do kada će to biti tako, ne znam. Znam samo da se neki kriminalci koji bi mogli imati veze sa napadima na mene, prvenstveno sa onim iz 2007. godine koji je prekvalifikovan u pokušaj ubistva, slobodno šetaju gradom – kaže Softić.
Novinar tvrdi da ta lica često dolaze u lokal u koji on izlazi, i to u vrijeme kada je on tamo.
– Bilo je i situacija na granici incidenta, što su momci iz pratnje prijavili i to je stiglo do tužilaštva. To je bilo nedavno i ja sam sa time upoznao i Komisiju u jednom pismu. Neka policija i tužilaštvo procjenjuju da li je to incident ili nije, ali smatram da nije u redu da vas kriminalac snima telefonom kad dolazite u kafić. To je bila čista provokacija. Zbog takvih situacija je dobro imati pratnju. Nijesam ja baš plašljive prirode, ali ne znam šta bi tim bitangama moglo pasti na pamet sledeći put – dodaje Softić.
Za razliku od postupanja policije i tužilaštva u slučajevima u kojima je bio napadnut, Softić je pohvalio aktivnosti Komisije za praćenje istraga u slučajevima napada na novinare. Komunikacija sa ovim tijelom je, kako kaže, na najboljem nivou i upravo je Komisija zaslužna za otkrivanje propusta koji bi mogli dovesti do rasvjetljavanja ovih slučajeva.
– Preko koleginice Mile Radulović, koja je na čelu radne grupe za moj slučaj, u stalnom sam kontaktu sa Komisijom. Rekao bih da su i Mila i drugi članovi Komisije potpuno posvećeni tome da se utvrde propusti u istrazi i nedavno je predsjednik Komisije o tome govorio na televiziji. Komisija je došla do nekih vrlo važnih i vrlo konkretnih saznanja. Smatram da Komisija takvim radom pokazuje svrhu svog postojanja – kazao je on.
Navodi da su policija i tužilaštvo mogli više da ga uključe u čitav postupak kada su u pitanju napadi koje je preživio.
– Kada se radi o Višem državnom tužilaštvu, gdje se nalazi predmet iz 2007. godine, sa mnom su kontaktirali samo jednom i to onda kada je trabalo da dam zvaničnu izjavu u fazi predistražnih radnji. Nakon toga ništa skoro punu godinu. Nijedan telefonski poziv – objasnio je Softić.
Ističe da bi volio da sazna na čemu policija temelji saopštenje da je slučaj od 2007. godine kada je brutalno pretučen riješen.
– Mogu da kežem da sam imao velika očekivanja od istraga u vezi sa slučajevima napada ne mene, posebno od onog iz 2007. godine. Policija je od prošlog ljeta više puta saopštila da je taj slučaj riješen. To su nedavno ponovili. Volio bih da znam na čemu oni temelje ta saopštenja. Možda ima nešto što ja ne znam. Otvorena je krivična istraga, ali već skoro deset mjeseci nema optužnice. Ne znam za nove detalje – kaže Softić.
Nedavno je, kaže, od NVO Akcija za ljudska prava dobio advokata i preko njega ostvario ostvario uvid u spise za oba slučaja.
– Advokat je preuzeo spise i od sada će se on time baviti, sigurno bolje nego što sam to ja mogao i znao. Vidjećemo šta će dalje biti i u kojem pravcu će se stvari odvijati. Još jednom želim da kažem da je Komisija odigrala presudnu ulogu u tome da se obnove i intenziviraju istrage o napadima koji su mogli lako biti i zaboravljeni – kaže Softić.
Softić je prvi put napadnut 1. novembra 2007. godine kada su ga napadači, najvjerovatnije sa leđa, udarali palicama u dvorištu njegove porodične kuće u Beranama. Od siline udaraca je pao, a nakon batinanja osumnjičeni su pobjegli. U policijskim evidencijama slučaj se vodio kao nanošenje teških tjelesnih povreda, da bi ga tužilaštvo nakon nekoliko godina prekvalifikovalo u pokušaj ubistva. Osumnjičeni za to djelo uhapšeni su sedam godina kasnije, tačnije u julu prošle godine. Tada su lisice na ruke stavljene Vladimiru Labudoviću i Ivanu Asanoviću. Kao naručilac ovog djela osumnjičen je Dragan Labudović koji se nalazi u Srbiji na izdržavanju kazne, a tereti se da je platio prebijanje novinara.
U međuvremenu se dogodio novi napad na Softića. Naime, 11. avgusta 2013. godine ispred njegove kuće aktivirana je improvizovana eksplozivna naparava, a počinilac tog djela još nije otkriven.
M.V.P.
Komisiji omogućiti pristup svim podacima
Komentarišući izjavu premijera Mila Đukanovića da Komisija traži prevelika ovlašćenja i da je „država u državi”, Softić je naveo da ukoliko je država planirala da ovom tijelu veže ruke, nije trebalo ni da se formira.
– Ako Komisija ne bi imala ingerencije da prati rad državnih institucija onda nije bilo potrebe ni da se formira. Takođe, ako ste je formirali samo pod pritiskom međunarodne zajednice i sada joj vezujete ruke, onda ne treba da postoji. Komisija može i treba da radi jedino onako kako radi u poslednje vrijeme, a to podrazumijeva da joj se omogući pristup svim podacima, pa i onima koji eventalno nose oznaku tajnosti. Ako nema šta da se krije, ne vidim šta je problem da to bude tako. Ne radi se o tome da Komisija treba da bude iznad države, ali kao što se može vidjeti iz punog naziva, ona je formirana da prati rad institucija i da pomogne u rasvjetljavanju napada na novinare i medije. U svakom drugom slučaju ona bi bila ukras, a takva nikome ne bi bila od koristi – dodaje Softić.