Službenici podgoričkog Centra bezbjednosti Ivica Paunović, Milan Kljajević i Milanko Leković, koji su oglašeni krivim u slučaju prebijanja sada pokojnog Aleksandra Saše Pejanovića u betonjerci, vraćeni su na posao nedugo nakon odsluženja kazne zatvora na koju su bili osuđeni zbog ovog djela. Paunović, Knežević i Leković, kako „Dan” saznaje iz MUP-a, sada obavljaju istu funkciju koju su obavljali i za vrijeme izvršenja krivičnog djela.
Ova trojica policajaca su osuđeni za krivično djelo mučenje putem pomaganja, zbog čega im je sudija Osnovnog suda u Podgorici Larisa Mijušković Stamatović izrekla kaznu od po tri mjeseca zatvora. Prilikom izricanja presude policajci su oslobođeni optužbi za nanošenje teških tjelesnih povreda Pejanoviću.
Paunović, Knežević i Leković na odsluženje kazne sprovedeni su krajem marta.
Pravni zastupnik porodice Pejanović, advokat Dalibor Kavarić, potvrdio je da su policajci vraćeni na posao. On je kazao da su policajci vraćeni na posao zahvaljujući tome što je nakon njihove osude izmijenjen Zakon o unutrašnjim poslovima, kojim je omogućeno da policajac nastavi sa radom ukoliko je osuđen na kaznu do šest mjeseci zatvora.
– Ovo zakonsko rješenje kojim je omogućeno da se policijski službenici vrate na posao iako su osuđeni na kaznu do pola godine zatvora jako je loše jer pogoduje vršenju krivičnih djela u službi i razvijanju klime nekažnjivosti i tolerancije – kazao je Kavarić.
Izričući presudu trojici policajaca sudija je obrazložila da je sud utvrdio da su Paunović, Kljajević i Leković krivi po optužnici za mučenje putem pomaganja na osnovu iskaza pokojnog Pejanovića i na osnovu izjave bivšeg policajca Gorana Stankovića.
Policajci su tom prilikom oslobođeni optužbi za nanošenje teških tjelesnih povreda, jer nije moglo biti utvrđeno vrijeme izvršenja povreda.
Osuđujuću presudu koju je u junu prošle godine izrekla sudija Mijušković Stamatović Viši sud je potvrdio u oktobru, nakon što su direktorka Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević i predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk apelovali na drugostepeni organ da ne dozvoli da djelo zastari i da tortura nad Pejanovićem ostane nekažnjena.
Policajci su oglašeni krivim jer su otvorili vrata specijalcima koji su došli da pretuku Pejanovića, a nisu prijavili šta se dogodilo. Do kraja suđenja sva trojica osuđenih policajaca, kao i dvojica u međuvremenu oslobođenih tvrdili su da se u spornom periodu nije desilo ništa sumnjivo i da Pejanović nije ni povrijeđen.
Prethodnom presudom Paunović, Kljajević i Leković osuđeni su na po sedam mjeseci zatvora, dok su njihove kolege Dobrivoje Đuričić i Bojan Radunović pravosnažno oslobođeni optužbi.
Aleksandar Pejanović je u policijskoj betonjerci završio nakon protestnog mitinga zbog vladinog priznanja nezavisnosti Kosova, 2008. godine. Još nije utvrđeno koji policajci su tada s fantomkama ušli u pritvorsku jedinicu i brutalno pretukli Pejanovića.M.V.P.
Odštetu porodici plaćaju država i ubica
Pejanović je ubijen u maju 2011. godine, a za ubistvo je na 13 godina zatvora pravosnažno osuđen policajac Zoran Bulatović. Porodica ubijenog Pejanovića tužila je Bulatovića i državu za odštetu zbog tragedije, za šta je dosuđeno da im se isplati 50.000 eura. Ovu odluku izrekla je sudija Osnovnog suda Ana Bečanović, ali je odluka već pola godine na odlučivanju u Višem sudu jer je država uložila žalbu na nju.
U presudi je navedeno da su Bulatović i država, koja je vlasnik pištolja kojim je ubijen, jednako odgovorni za naknadu štete porodici Pejanović.
Sudija je ocijenila da je 20.000 eura za majku pokojnog Pejanovića i po 15.000 eura za njegovu djecu, pravična naknada za pretrpljene duševne bolove zbog smrti sportiste. Bečanović je dosudila i da se porodici Pejanović isplate kamate na taj iznos od dana presuđenja do konačne isplate, kao i da im se plate sudski troškovi od 3.400 eura. Pejanovići su u toku spora saopštili da iz moralnih razloga odustaju od zahtjeva da Bulatović plaća izdržavanje Pejanovićeve djece i troškove sahrane.