U znak obilježavanja 85 godina od rođenja Borislava Pekića, jednog od vodećih srpskih pisaca iz druge polovine prošlog vijeka Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori početkom februara organizuje manifestaciju „Nedjelja Borislava Pekića”.
Kao centralni događaj ove manifestacije biće organizovan naučni skup „Poetika i etika Borislava Pekića”, na kojem će učestvovati istaknuti univerzitetski profesori iz Crne Gore i regiona. Kako bi se napravio što obuhvatniji uvid u izuzetno bogat i raznovrstan, ne samo književni, opus Borislava Pekića u knjižari Matice srpske u Podgorici pored naučnog skupa biće organizovane i izložba „Borislav Pekić”, projekcije pozorišnih predstava nastalih po njegovim dramskim djelima, otvoren „Kutak Borislava Pekića” i još niz drugih programa.
Borislav Pekić, romansijer, dramski pisac, scenarista i akademik SANU, dobitnik je Ninove nagrade za roman „Hodočašće Aresenija Njegovana” 1970. godine, rođen je u Podgorici, ali je do 1941. godine porodica Pekić živjela u Bečeju, Mrkonjić Gradu, Kninu i Cetinju. Nakon izbijanja rata italijanske okupacione snage porodicu Pekić protjeruju sa Cetinja za Srbiju. I Pekići se nastanjuju u Bavaništu, a `45. sele se za Beograd. Kao član ilegalne studentsko-gimnazijske organizacije „Savez demokratske omladine Jugoslavije” uhapšen je`48, osuđen na 15 godina, ali je pomilovan 29. novembra 1953.
Godinama je Pekić radio na nekoliko romana, a kada je prvi od njih „Vreme čuda” (1965) štampan privukao je pažnju velikog broja čitalaca kao i književnih kritičara. Ovaj roman je 1976. izdat na engleskom , a zatim je preveden na francuski, poljski, rumunski, italijanski i grčki. Pekićev prvi roman jasno je ukazao na dvije važne karakteristike njegovog rada - oštar antidogmatizam i skepticizam u pogledu mogućeg „progresa čovječanstva”.
Pekić je prije odlaska u emigraciju, u London 1971. godine bio jedan od urednika „Književnih novina”. Jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujećivali izdavanje njegovih djela u Jugoslaviji. Najzad se 1975. pojavilo „Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana” koje je kasnije prevedeno na niz evropskih jezika.
Pekić je za sva vremena ostao upamćen po djelima nastalim sedamdesetih „Kako upokojiti vampira”, „Odbrana i poslednji dani”, sagi „Zlatno runo”, za koju je dobio 1987. Njegoševu nagradu. Osamdesetih Pekić je napisao nešto sasvim novo - žanr-roman „Besnilo” i epos „Atlantida” „Besnilo” je bio evropski bestseler, a „Atlantida” je nagrađena Goranovom nagradom i proglašena je najčitanijom knjigom u Jugoslaviji. 1983. godine.
Slijedi roman „Godine koje su pojeli skakavci” u tri toma, za koju je Pekić dobio Nagradu „Miloš Crnjanski” 1989. Pekić je otvorio novo poglavlje u srpskoj književnosti gotskim pričama „Novi Jerusalim”, za koje je dobio Nagradu „Majska rukovanja” u Crnoj Gori 1990.
Pekić je mnogo radio u pozorištu i na filmu, redovno je pisao radio-drame , a njegova drama „Generali ili Srodstvo po oružju” dobila je nagradu Sterijinog pozorja za komediju. Pekićevi pozorišni komadi su bili veoma popularni i hvaljeni, a najpoznatiji od njih „Korešpodencija”. Dobio je prvu nagradu Radio Zagreba za dramu 186. „Stepenik” kao i prvu nagradu na festivalima u Ohridu i Varni za „Kako zabavljati gospodina Martina”. Napisao je više od 20 originalnih scenarija i adaptirao neke od svojih romana za film, a Paskaljevićevo ostvarenje „Vreme čuda” po njegovom tekstu dobilo je nagradu za režiju u Kanu.
Borislav Pekić se uključio u političkiu život Srbije 1989. Tri godine kasnije, 1992. godine, umire u Londonu.
S.Ć.