Izdavačka kuća ,,Laguna” nedavno je objavila četvrtu knjigu Aleksandra Ignjatovića. Riječ je o knjizi ,,Najveće tajne i misterije Srbije”, u kojoj su sadržane priče o neobičnim ljudima, mjestima i događajima koji se donekle mogu svrstati i u domen natprirodnog i neobjašnjivog.
●Šta Vas je potaklo da napišete ovu knjigu, šta je zapravo bilo presudno, koja vijest, događaj?
-Ne postoji onaj čuveni „prelomni momenat“ koji je bio ključan za objavljivanje ove knjige. Mogla je možda ova zbirka da bude objavljena i ranije, ali postoje knjige, kao i ljudi, kojima je neophodno da sazru, kako bi u pravom trenutku pokazali koliko zaista vrede. Postojala je, prirodno, dilema u meni, jer znam sa kakvim sam se sve predrasudama sretao u karijeri, a ova kontroverzna tema je dušu dala da izazove nevjericu i podsmijeh. Međutim, jedan događaj opisan u knjizi uvjerio me je da sam donio pravu odluku kada sam riješio da podijelim svoja iskustva i doživljaje sa granice stvarnosti.
●Kako ste prikupljali građu, ko su Vam bili ,,izvori”, i u kojoj meri je naš narod preuveličavao ili nadograđivao događaje o kojima pišete?
- Kao novinar prošpartao sam Srbijom uzduž i popreko. Nisam jurio za misterijama, ali one su kao po pravilu stizale mene. Malo se kad dogodilo da ono što sam napisao nisam i sam doživeo. Gotovo svaki novinarski zadatak van uobičajenih, svakodnevnih tema vodio me ka ljudima koji su preda mnom otvarali neku od stranica ove knjige, prema neobičnim mjestima kojima sam lutao pokušavajući da pronađem smisao u onome što mi se događalo. I onda kada mi se u Maletini kraj Đunisa tlo treslo pod nogama bez vidljivog razloga, i kada mi je automobil otkazao poslušnost u ponoć, na mostu koji vodi ka selu Bistrica, i kada sam slušao neopisive zvuke iz kamenih katedrala Đavolje varoši, i dok sam se umivao vodom sa Đurđevdanskog izvora kod manastira Gornjak... nisam mogao ni želio da sakrijem poštovanje prema silama koje upravljaju prirodom na način koji je nama i dalje nedokučiv. Zato i ova knjiga ne sadrži odgovore, već samo pitanja. Trudio sam se da svaku priču predstavim što vjernije, iz svog ugla i uz neznatne dramaturške intervencije, tako da je pitanje autentičnosti samo pitanje povjerenja između čitaoca i autora.
●U obilju priča sadržanih u Vašoj knjizi koje su to priče, događaji koji su Vas posebno impresionirali?
- Najviše me uplašio misteriozni noćni zemljotres u Maletini kraj Đunisa, kada sam mislio da se zemlja podamnom otvara i da će me progutati. Najjeziviji je bio susret sa neobičnom prikazom u Sremskoj Mitrovici. Najviše strahopoštovanja izazvala je priča o monahu Grigoriju i Svetom caru Lazaru koji su umirili rijeku da bi mogli da razgovaraju. Najčudniji je most kod sela Bistrica na kojem se gase motori, a najdinamičnije je bilo juriti čudovište iz Borskog jezera.
●Kako mirite novinarstvo i književno stvaranje?
-To je, zaista, ozbiljna bitka. Jer u današnjem novinarstvu vijest je sve. Početak, sredina i kraj. Nije ostalo gotovo nimalo mjesta za neobične riječi, lijepe rečenice, za duh novinara koji teče njegovim tekstom. Sve je postalo industrija, bjesomučno štancovanje istih fraza u bezglavoj jurnjavi za većim tiražom ili rejtingom na internetu. Sasvim je jasno da u takvom okruženju ima premalo mjesta da bi neko ko želi da se bavi književnošću mogao da napreduje. Jedino rješenje za to je neprekidno vežbanje stila kroz drugačije forme, neprestano pisanje dužih i slobodnijih tekstova, komentara, blogova, priča... Najvažnije je ne dozvoliti sebi da zapadneš u rutinu dnevnog novinarstva koja te ograničava vremenom, prostorom, brojem slovnih znakova, ključnim događajem u prvoj rečenici... Čak i poslije mnogo godina iskustva u prebacivanju iz stila u stil, potrebno je malo vremena da se uđe u jedan ili u drugi lik.
Mila Milosavljević
Vrijeme za TV seriju
● Kakvi su Vam stvaralački planovi za godinu pred nama?
- Teme vezane za misterije, neobjašnjive događaje, čudotvorna mesta... imaju veliki, na regionalnom tržištu još neostvareni potencijal. Zbog toga planiram i snimanje dokumentarno-igranog serijala „Najveće tajne i misterije” koja bi, pored Srbije, mogla da obuhvati i neka nama geografski i kulturološki bliska područja koja takođe obiluju ovakvim pričama. Moj plan je da ovaj serijal sadržajno i produkcijski bude na nivou najkvalitetnijih ostvarenja inostranih produkcija što,m naravno, u velikoj meri zavisi od uloženih sredstava. Nekoliko sati kvalitetnog materijala je već snimljeno i ja verujem da će naše TV kuće prepoznati komercijalni kapacitet ovog projekta koji, ponavljam, vrlo lako može da postane regionalni.