Projekat „Džez korijeni Haitija” francuskog saksofoniste Žaka Švarca Barta obilježio je ovogodišnju proslavu Svjetskog dana muzike u Podgorici.
Zahvaljujući Francuskom institutu, Kulturno-informativnom centru „Budo Tomović” i udruženju Jazz Art Podgoričani su imali priliku da čuju i vide nešto sasvim neuobičajeno u velikoj sali KIC-a. Džez muziku koja se zasniva na tradicionalnoj afro muzici Haitija, odnosno Kariba. Pritom, ta tradicija ima svoj korijen u religijskoj, neki bi rekli magijskoj, spiritualnoj vudu tradiciji Afrike. Atmosferi su sigurno doprinijeli sugestivno pjevanje Munlajt Benžaman, pjevačice koja je stilizovanom „nošnjom”, pokretom i glasom dočarala ovu afro tradiciju, kao i Kloda Saturna koji je osvojio prisutne svojim izuzetnim ritmičkim (na momente čak i melodijskim) šemama na vudu bubnjevima. Naravno, projekat – koncert ne bio potpun bez zvuka bubnjara Arnoa Dolmena, pijaniste Gregorija Prive i kontrabasiste Ginoa Šantoaza, koji su pokazali ne samo da su odlična podrška glavnim melodijskim tokovima, već dokazali i puni solistički kapacitet.
– Ovo je karipski džez koji je utemeljen u tradicionalnoj spritualnoj muzici vudua sa Haitija. Istovremeno, ovo je savremeni džez. Znači, to su moje „pjesme” ukorijenjene u haićanskoj vudu religiji. Trebate znati da je vudu jedan od pet najznačajnijih i najvećih afričkih religija, a koji je propraćen velikim kulturnim pokretom. Kada to kažem mislim na činjenicu da je recimo haićanska umjetnost svojevremeno inspirisala i jednog Pikasa, kao i mnoga djela moderne umjetnosti koja danas gledate u muzejima. Isto je i sa muzikom, mi mnogo dugujemo vuduu iako se to ne pominje često – objašnjava nam nakon koncerta izvrsni saksofonista Žak Švarc Bart.
Autor dodaje da po njemu u ovom projektu značajnije mjesto, ipak zauzima melodija.
– Neki od ritmova su inspirisani vudu ritmovima, međutim, mnogi od ritmova koje ste čuli kreirao sam ja. Melodija koju izvodi pjevačica je vrlo često originalna vudu spiritualna melodija, obrazac. Slično kao u hrišćanstvu, judaizmu ili islamu, pjesme koje se izvode tokom religijske ceremonije - obreda – kaže Švarc Bart. Pjevačica najčešće pjeva grleno, i zato, dodaje Švarc, i ima tako moćnu rezonancu, otvoren glas i mogućnost da istovremeno izvodi dva, tri tona – glasa.
– To je pjevanje vrlo slično gospelu, i to onom prvobitnom. Tačnije, pjevanju hrišćana Afroamerikanaca. Sve to direktno prizivanje Gospoda pjevanjem, držanje za ruke, pokret koje crni Amerikanci praktikuju na molitvi, jeste na mnogo načina povezano sa vudu tradicijima – kaže Švarc Bart.
Osnovna „teza”, ideja ovog projekta jeste da se pokaže da su osnovi mnogih savremenih muzičkih žanrova, kao što su džez, bluz, rokenrol, u stvari vudu ritmovi i melodije.
– To je istorijska činjenica koja se ne može poreći. Ljudi koji su u Nju Orlinsu stvorili džez zna se da su bili karipskog porijekla i da su bili duboko utemeljeni u vudu tradiciji i spirtualnosti. Možete čak mnogo tog vudu naslijeđa i očigledno vidjeti ako posjetite neki bluz klub, a koji obiluju vizuelnim vudu simbolima. Pa čak se i riječ vudu pojavljuje u mnogim bluz pjesmama – kaže Švarc Bart.
Ipak, ovo je i komunikativna, savremena muzika.
- Cilj mi je da kreiram kroz ovu muziku kolektiv koji dijeli nešto dobro, i koji će se nakon koncerta osjećati dobro. Duhovi nemaju ime, svi mi dijelimo nešto osnovno isto s drugim ljudima. U to sam se osvjedočio jer smo svirali i gdje publika ne govori engleski ili francuski, a opet su s nama podijelili emociju i osjećaj ove muzike – kaže Švarc Bart, kako ističe zadovoljan nastupom u Podgorici. Ne čudi, jer je na kraju, na zahtjev publike na bis izveo još dvije kompozicije.
Ž.JANjUŠEVIĆ
Dopada mu se otvorenost slovenskih duša
Saksofonista Švarc Bart kaže da gdje god ide da svira ne stvara kod sebe atmosferu ovog ili onog očekivanja. No, ovaj put je bilo malo drugačije.
– Pijanista koji sa mnom svira u Njujorku zove se Milan Milanović, i dolazi iz Beograda. S njim sam mnogo pričao o cijeloj ovoj regiji, i mislim da je ovo ista kultura. Kroz razgovor s njim saznao sam mnogo o ovom dijelu svijeta. Gdje god da idem polazim bez nekih očekivanja, već samo otvorenog srca. I zato nikad ne doživljavam ništa loše. Čini mi se da su ljudi iz Crne Gore i Srbije veoma otvoreni, imaju neku posebnu vrstu dobrodušnosti. Možda je to i pitanje vaše slavenske duše, jer bio sam u još nekoliko slavenskih zemalja i pronašao sam sličnost sa vama, i to veoma cijenim, veoma mi se dopada – kaže Švarc Bart.