Po jednoglasnoj ocjeni žirija za najbolje pjesničko ostvarenje ovogodišnjih 45. Ratkovićevih večeri poezije proglašena je zbirka „Duge senke kratkih pesama” Ibrahima Hadžića, pjesnika iz Beograda, porijeklom iz Rožaja. Knjiga je štampana 2014. godine u izdanju Kulturnog centra iz Novog Sada. Sedamdestjednogodišnji Hadžić ističe u svojoj najnovijoj knjizi da je bacio pogled na svoj život, opraštajući se od njega kao od čula koja ga ne služe više kako treba.
- Život je prije svega senzacija, čuvstvovanje, osjećaj, iskustvo a ne pojam ili riječ – bjesedi Hadžić.
On je na rubu ličnog i istorijskog, između dva svijeta i njegova zbunjenost daje ovim pjesmama čar i duhovitost ali i melanholičnu crtu prolaznosti i kratkotrajnosti čuvstvovanja koje je jedino stvarno.
- Zbog svoje kratkoće i nezaustavljivosti to bivanje se onda ukazuje kao san, kao i kod drugih pisaca i pjesnika svjetske literature, recimo Dragoljuba Stankovića – kaže Hadžić.
Odgovarajući na naše pitanje šta za njega znači ova nagrada, Hadžić kaže da u normalnim okolostima nagrada (bilo koje vrste i za bilo koje djelo), znači priznanje koje, ako je pripalo mladom čovjeku, može predstavljati snažan stimulans, a ako je pripalo starom čovjeku (kao u ovom slučaju meni) predstavlja utjehu da se cijelog života nije bavio pogrešnom djelatnošću.
– Nisam takmičarski tip, mene ovakva priznanja uznemiravaju, a ne stimulišu. Ja sam svoj pjesnički krug manje-više zatvorio. Nedavno sam pročitao izjavu sjajnog ruskog pjesnika, mog poznanika, Viktora Sosnore, koji je kazao da u svjetskoj književnosti još nije sreo ozbiljnog pjesnika koji je nastavio da piše pjesme poslije napunjenih 70 godina života. Izazov je bačen i meni – kaže Hadžić, koji smatra da je nagrada „Risto Ratković” u proteklih dvadesetak godina posrtala, gubila na legitimnosti kao, kako ističe, sve ostalo u našem društvu.
– Ali pjesnik Ratković to nije zaslužio pa se, hvala Bogu, ponovo vratila u normalne, uzvišene tokove. Risto Ratković je sjajan pjesnik, nedovoljno proučen i nedovoljno prisutan. Ne bi se smjelo dozvoliti da književna manifestacija bude poznatija i prisutnija u javnom životu od pjesnika čije ime nosi – upozorava Hadžić.
On zamjera što se nagrade ne dodjeljuju djelu, odnosno ostvarenju, već čovjeku, odnosno ličnosti. Kaže da „nema dovoljno književnih nagrada” posebno, „onih koje nemaju nacionalno-crkveni predznak”.
– Čovjek druge vjere ili druge nacionalnosti nema pristupa odličjima koja su namijenjena pripadnicima iste vjere ili naroda. Jezik na kojem pišemo u ovoj slučaju nije od važnosti. Meni je dosadilo, čak je to i ponižavajuće, da budem pratilac (da poredim svoju situaciju sa izborom ljepotice), da budem pratilja. Pet-šest puta moje zbirke pjesama su bile pratilje nagrađenih. Ali, uvijek je pobjeđivao viši interes ili veća blizina bogu. To stanje me prati od 1990. godine. Ovo između mene i Rista Ratkovića ima izvjesne podudarnosti. Obojica smo završili gimnaziju u Novom Pazaru, a studije u Beogradu i obojica smo živjeli u Beogradu i pisali ekavicom. Nažalost, Risto je umro mlad, u 51. godini života, pa me je stid jer sam ga nadživio u ovom trenu cijelih 20 godina. I evo još jednog razloga za podudarnost, Risto je pjevao o svom Limu: /Zbogom, devojke, sanjajte zavičaj.// Ja svoj već vidim. Eno ga, po moru teče Lim./ A ni ja nijesam ostao dužan mom Ibru: /Kakvo more i zlatni koralji// Ne postoji Usuri što grješno teče// A kako da opjevam moj Ibar// Što me ranjava svako veče (1970) – kazao je Hadžić.
Iako je izgovorio puno sjetnih i gorkih riječi nagrada sa Ratkovićevim imenom je za Hadžića od izuzetne važnosti. Značajna je i za izdavača i Rožaje, mjesto gdje je ponikao. Nagrada će mu biti uručena 5. septembra na završnoj večeri 45. Ratkovićevih pjesničkih susreta u Bijelom Polju.
V.Ra.
Desetoro mladih u finalu
Pored nagrade „Risto Ratković”, tradicionalno se dodjeljuju i tri nagrade Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina. Sekretar Žirija Kemal Musić je kazao da je na konkurs Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina stiglo 20 rukopisa, od kojih je Žiri izabrao 10 finalista.
– U finalu Ratkovićevih večeri poezije izabrani su rukopisi pod šiframa „Rastužio ga je zalazak sunca”, „Arheopterikus”, „T1312”, „Poetesa”, „Zrnce”, „2411”, „MK1411”, „Morph 6605”, „Sapfo” i „Beskorisno”. Između ovih 10 izabranih rukopisa, biće dodijeljene prva, druga i treća nagrada. Ovih deset finalista učestvovaćeu Programu za mlade 4. septembra u Parku pjesnika sa početkom u 13 sati, nakon čega će biti saopštena imena dobitnika nagrada, kazao je Musić.M.N.
Zrelo književno djelo
Predsjednik Žirija Bogić Rakočević je kazao da je u konkurenciji bilo 48 knjiga, te da je odluka da laureat bude Ibrahim Hadžić bila jednoglasna, jer se knjiga „Duge senke kratkih pesama” izdvojila svojom autentičnošću, te da se radi o knjizi koja ispoljava životno iskustvo na pravi način.
– Radi se o pjesničkom štivu u kojem pjesnik sublimira vrijeme na izmaku. To je poezija granica, na rubovima svijeta. Dakle, riječ je o zrelom književnom djelu u kojem pisac vodi računa o jeziku i svodi svoje književno iskustvo na mjeru koja ga u mnogo čemu čini osobenim, kazao je Rakočević.
Takođe, žiri u sastavu Bogić Rakočević, predsjednik i članovi Sonja Tomović Šundić, Nadija Rebronja, Ivica Prtenjača i Hasnija Muratagić Tuna u najuži izbor za prestižnu nagradu „Risto Ratković”, pored nagrađene knjige Hadžića, uvrstili su djela: „Čistina” Ane Ristović u izdanju Arhipelaga, „Meteorologija tijela” Nade Topić u izdanju Gradske knjižare Solin, „Bijela pčela Volta Vidmana” Andrije Radulovića u izdanju Obodskog slova i „Tijela su laka meta” Aide Begić, koju su objavila Mala zvona.M.N.