Stavljena je tačka na drugu etapu arheološkog istraživanja u podmorju Risna, koju je obavio Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, saopštila je rukovodilac istraživanja, arheolog ronilac Marija Jabučanin. Pored nje u timu koji je obavio višemjesečna istraživanja učestvovali su i Petra Zdravković, Nikola Borovinić, Dejan Drašković i Dragutin Radimir.
Risanski akvatorijum je ponovo potvrdio svoj veliki arheološki potencijal, istakla je Jabučanin, koji je zbog svojih prirodnih vrijednosti već na popisu je svjetske kulturne baštine, dok se u mediteranskim okvirima prepoznaje kao lokalitet koji je uticao na istoriju civilizacije u praistorijskom, antičkom, srednjovjekovnom i novovjekovnom razdoblju.
Istraživanje, koje u cijelosti finansira Ministarstvo kulture Crne Gore iz fonda za Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2015. godinu, sprovedeno je prema najvišim standardima struke i u skladu s propisima o zaštiti kulturne baštine, tvrdi Jabučanin.
Za razliku od prošlogodišnje prve etape u okviru koje je izvršen pregled terena i obilježavanje svih lokacija koje su ukazivale na moguća nalazišta na osnovu detaljnih ronilačkih prospekcija poslije koga je tim arheologa dobio podatke o arheološkim elementima i granicama lokaliteta, i to GPS pozicioniranim. Ove godine istraživanje je imalo sondažni karakter. Pozicije koje su sadržale najindikativnije površinske nalaze, iskopavane su pod vodom mamut pumpom, vodeći pritom računa o stratigrafiji, pronađenom materijalu, autentičnosti i integritetu cjelokupnog lokaliteta, objasnila je Jabučanin.
Konfiguracija terena, detalji reljefa, pedološke osobine tla, kao i razlike koje su primijećene u vegetaciji ukazuju na mogućnost da su ljudi živjeli u toj oblasti u prošlim vremenima.
- Riječ je o dvije lokacije, prva koja je prošle godine ukazala na mjesto brodoloma i koji je trebalo potvrditi kod rta Rtac, i druga, na suprotnoj Strpačkoj strani blizu ušća Sopota, sa širokim dijapazonom keramičkog materijala, amfora, brodskog kuhinjskog posuđa, sigilatskih posuda, stakla, opekarskih proizvoda, tegula, životnjskih kostiju. Nažalost, usljed erozije terena i kasnijih intervencija za koje je odgovoran čovjek, pokazalo se da je stratigrafija ovog nalazišta gotovo uništena, te su zbog toga hronološka određenja bazirana na uporednim tipološko-stilskim interpretacijama podvodnog materijala – navela je ona.
Karakter i količina prikupljenih nalaza, u kontekstu i analogijama šireg istočno-jadranskog pojasa iz perioda grčkog, rimskog i kasnoantičkog perioda jasno govori da je ova pozicija najvjerovatnije korištena kao viševjekovno kratkotrajno sidrište, prenoćište i sklonište za nevremena kada su jedrenjaci prekide plovidbe koristili da se oslobode balasta i pokvarene robe, predmeta koji nijesu imali više upotrebnu funkciju, na najlakši način, bacanjem u more.
Istraživanje je ponovo otvorilo pitanje zaštite i valorizacije ovog i drugih podvodnih dragulja arheologije crnogorskog podmorja.
- Mada je Crna Gora ratifikovala Uneskovu Konvenciju iz 2001. godine devastacije su i dalje prisutne, arheolozi, na žalost, najčešće poslednji dolaze na lokalitet koji su pljačkaši i nesavjesni turisti već oskrnavili, odnoseći s ljetovanja izronjene „suvenire”, koji su za stručnjake neprocjenjiv izvor informacija – navodi ona.
Da bi se ova praksa zaustavila Jabučanin predlaže strogu zabranu ronjenja na zaštićenim spomenicima kulture kao što je Risanski zaliv, no neophodno je, smatra ona i obezbjediti sistem fizičke zaštite kroz saradnju arheologa, policije, lučkih kapetanija, ronilačkih centara, turističkih organizacija i lokalne zajednice.
- Blago podvodne arheologije je neprocjenjive vrijednosti. Da bi se zaštitilo potrebno ga je evidentirati i dokumentovnati. Arheološki ronilački kadar postoji, znanja i volje ne manjka, a na nadležnima je da ovakva i slična istraživanja podrže i intenziviraju kako bi međudržavni registar luka i sidrišta istočnojadranskog antičkog plovnog puta konačno bio upotpunjen podacima sa naše obale.
S.Ć.
Risan važno pomorsko sjedište
- Bez obzira što je najveća količina materijala fragmentovana, veoma je važna i služi za što realnije postavljanje Risanskog akvatorija i pripadajućeg Rizonskog naselja i luke u okvire plovidbenih ruta na ovom dijelu Jadrana. Rizonska luka u pomorskim kartama nikad nije postojala kao tačka navigacije, jer se ne nalazi u direktnoj plovnoj liniji duž frekventne istočnojadranske obale, koja je spajala Egej i krajnje sjeverne tačke Jadrana koju su brodovi zbog velikog skretanja s rute, posebno u antičko doba, izbjegavali. Međutim, geografsko-maritimni uslovi, sidrene uvale sa izvorima pitke vode, učinili su da ipak postane važno pomorsko sjedište trgovačkih kontakata autohtonog Ilirskog i mediteranskih naroda, u prvom redu Grka i Rimljana – istakla je Jabučanin.