Kulturno-informativni centar „Budo Tomović” u saradnji sa Jevrejskom zajednicom Crne Gore organizovao je nekoliko programa proteklih dana. Poznati jevrejski hor „Braća Baruh” prije neki dan je oduševio Podgoričane, a preksinoć je prikazan dokumentarni film „Adresa logor” o stradanju Jevreja tokom Drugog svjetskog rata u Beogradu. Preksinoć je otvorena i izložba „Nestali u Holokaustu - Zemun svaka slika priča priču”. Postavka se može pogledati u holu KIC-a do 1. novembra.
Postavka se sastoji od nekoliko desetina fotografija na kojima je zabilježen život Jevreja iz Zemuna prije Drugog svjetskog rata. Po njemačkoj, odnosno okupaciji NDH, svi oni su stradali tokom rata u Staroj Gradiški (žene i djeca) i Jasenovcu (muškarci). Ništa bolje nisu prolazili ni oni koji su se nalazili u Beogradu, kako se prisutni mogli vidjeti u dokumentarcu „Adresa logor”. Samo, tada je adresa bio neki od nacističkih logora van Srbije ili Staro sajmište u Beogradu.
Otvarajući izložbu o žrtvama holokausta autor izložbe, Nenad Fogel, predsjednik Jevrejske opštine Zemun, podsjetio je prisutne na činjenicu da je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno šest miliona Jevreja. Ideja je potekla iz Njemačke, a u tome su im, podsjeća Fogel, uveliko i zdušno pomagali domaći kolaboracionisti. Fogel se osvrnuo na lik i djelo Milana Nedića.
- Nedića uskoro očekuje rehabilitacija, znači jedna nagrada za ono što je uradio za vrijeme rata. A, minimum što je uradio jeste da je poslao u smrt više od deset hiljada Jevreja iz Beograda i Srbije. Bavio sam se Zemunom, jer su moj otac i moja porodica iz Zemuna. No, ova izložba samo treba da vas uputi na jednu bolniju stranu sadašnjice. Danas, imamo situaciju da nacionalni savjeti Mađara i Njemaca u Srbiji pokušavaju da podignu zajedničke spomenike i sa Jevrejima, Srbima i svima koji su stradali, ne praveći razliku između toga ko je koga ubio. Mi pravimo veliku razliku. Na kraju ovog projekta, koji će obići još 20-ak gradova širom bivše Jugoslavije, organizovaćemo okrugli sto na tu temu. Nadam se da će naši prijatelji iz nacionalnih savjeta, kao i ugledni intelektualci, učestvovati u tom okruglom stolu. Jedan takav spomenik već je podignut u Subotici. Očekuje nas sigurno još takvih zahtjeva, pa preostaje da vidimo i kako će država reagovati na to – rekao je Fogel.
Izložbu prati i izuzetno iscrpan katalog koji donosi tekst Fogela i nedavno preminule istoričarke Olivere Milosavljević na srpskom, mađarskom, njemačkom i engleskom.
Projekat „Nestali u Holokaustu - Zemun svaka slika priča priču” podržali su Fondacija za otvoreno društvo Srbija, Grad Beograd, JDC Njujork i ing. Josef Žamboki iz Izraela.Ž.J.
Rehabilitacija nedopustiva
Na otvaranju izložbe govorila je i Jelena Đurović, potpredsjednica Jevrejske zajednice Crne Gore. No, ona je detaljnije govorila pred projekciju filma „Adresa logor”. Riječ je o dokumentarcu koji traje gotovo dva sata, a koji je nastao na osnovu materijala dokumentarne televizijske serije producentske kuće Anem, a koji je emitovan na TV B92. U filmu se prikazuju svjedočenja preživjelih iz četiri beogradska logora. Film je sastavni dio izložbe „Nestali u Holokaustu”.
- Film akcentuje postojanje logora u Beogradu u kojima su ubijani Jevreji, komunisti, Romi i svi drugi koji su bili neprijatelji nacističkog režima i njihovih pomagača u Beogradu, kvislinga, odnosno vlade Milana Nedića i tadašnjeg kvislinškog gradonačelnika Šerifa Dragog Jovanovića, te Jovana Joce Nikolića koji je upravljao tadašnjom kvislinškom policijom. To su tri osobe koje su bile zadužene za prikupljanje Jevreja i Jevreja komunista, njihovog predavanja Njemcima, a koji su se njima poslije bavili njima na način na koji su se bavili, odnosno koji su ih ubijali tokom Drugog svjetskog rata – kaže Đurovićeva.
Po njoj najjača slika filma jeste priča, odnosno politička tema, da će se rehabilitovati Milan Nedić.
- To je najpotresnija priča, jer su svi ti ljudi bili u logoru zato što su Milan Nedić, Šerif Jovanović i Jovan Nikolić bili kolaboracionisti. To je ono što zamagljuje neke naše male, privatne tragedije, kao činjenicu da je moj djeda ujak, poginuo u dušegupki, da je 26 članova porodice Jaša Alfandari poginulo u toj dušegupki i u logoru na Sajmištu. Pitanje je ko ih je tu doveo. Doveli su ih kolaboracionisti i saradnici okupatora, i to je ono što najviše potresa – kaže Đurovićeva. „Taj anti antifašizam udara na sve nas, a koji trenutno vlada i pokušava da dokaže da je neko veća ili manja žrtva nacističkog zločina, a mi ne želimo to da dopustimo”, naglašava Đurovićeva.
- Pitanje je da li se može osuđivati holokaust danas a voditi državna politika protiv antifašizma, i odvajati žrtve – rekla je Đurovićeva, dodajući da to pitanje postoji u Srbiji i Hrvatskoj, ali ne i Crnoj Gori.
Ž.J.