Izložbom „Geometrija” u galeriji „Centar” u Podgorici, naš poznati likovni stvaralac Vesko Gagović dokazao je i sebi i drugima da je geometrija motiv koji ga prati gotovo tri decenije. Kako je objasnio ovaj slikar koji je Akademiju lijepih umjetnosti u Sarajevu završio u predvečerje rata u nekadašnjoj SFRJ, postavka koja je selekcijom istoričara umjetnosti Petra Ćukovića na jednom mjestu okupila slike i iz devedesetih i iz dvijehiljaditih, kao i nove, čini ovu izložbu složenijom jer govori o kontinuitetu u njegovoj umjetničkoj praksi. Bez obzira kako se pojavljivala – kao monotono islikano polje, ili, koloristička ekspresija, geometrija je uvijek u njegovom stvaralaštvu.
„Geometrija” je prva Gagovićeva samostalna izložba u Podgorici poslije 1997. godine, na koju ga je podstakla, kako je rekao, istoričarka umjetnosti Nataša Nikčević.
- Sada na jednom mjestu sagledavam svoj višedecenijski rad i ono što sam zapazio jeste kontinuitet, bilo da se radi o crtežu, ili slikarskim elementima poput boje – navodi umjetnik.
„Takođe, zajednička crta svih mojih radova je geometrija, koja je u službi problematizacije slikarstva apstrakcije”, primjećuje Gagović.
- Gledalac stvara svoju sliku. Ja mu ne želim ništa nametnuti, niti svojom slikom, niti podtekstom. Razni odnosi, kombinacije, zavise isključivo od posmatrača. On stvara odnose. To je poenta. Ono što posmatrač vidi, to slika znači. Ni manje, ni više od toga. To je to – kaže on.
Gagović nema pretenzija ni poruka. Kako kaže „nikom ništa ne poručujem ni namećem”.
- U mojim radovima ne treba tražiti značenje kombinacija boja, njihov odnos osim onoga što se vidi i što je u polju likovne teorije. Nikakvu drugu poruku ne šaljem posmatraču, nikakvo drugo značenje ne treba tražiti, osim onoga što posmatrač već vidi i što zapaža. Tu druge priče nema, osim one koja potiče iz polja likovnosti – objašnjava Gagović svoju ideju koja ga vodi kroz slikarstvo posljednjih decenija.
Izložba „Geometrija” problematizuje koncept apstraktnog slikarstva i u okviru toga kreću se svi izražajni elementi kao što su boja, površina, tekstura, linija i površina, ističe Gagović.
- S druge strane, postoji dimenzija koja nije u prvom planu, i nije tako čitljiva i očigledna, niti sam želio da bude dominantna. Želio sam da ostvarim vizuelni odnos sa publikom i percepcijom. Na taj način odbacujem problematizovanje postojanja umjetnika u određenim društvenim okolnostima. To je, na neki način, odgovor, ali i odbijanje, da kroz umjetničko djelo govorim o nekim društvenim okolnostima u kojima živim i radim. Teško je umjetničkim djelom mijenjati društvene okolnosti, zato ovdje potenciram plastični likovni izraz, teksturu, boju, formu.
Na kraju krajeva, linija je uvijek minimalistička, što određuje sve moje radove izložene ovdje – kazao je Vesko Gagović.
S.Ć.


Od stava do linije

Dugo čekanu samostalnu postavku Veska Gagovića u Podgorici otvorila je istoričarka umjetnosti Nataša Nikčević. Ona je primijetila, između ostalog, da od najranijih radova geometrija predstavlja osnov Gagovićevog likovnog opusa. Podsjećajući na različite poglede koji prate geometriju u slikarstvu do osamdesetih godina prošlog vijeka, Nikčević je primijetila da je Gagović blizak neogeometriji od najranijih radova 1992, `93. i `94. Ona je primijetila da nije slučajno što njegov opus karakterišu linije - horizontalne i vertikalne, i da ta konstantna autonomija slike predstavlja zapravo stav ovog umjetnika na događaje koji su obilježili kraj 20. vijeka na našim prostorima.