Druga knjiga mlade spisateljke Nataše Šotre „Bilješke običnog čovjeka” promovisana je u Narodnoj biblioteci ,,Radosav Ljumović” u Podgorici. O knjizi su, pored autorke, govorili Vlatko Simunović, novinar i publicista i prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić, dok je odlomke čitao glumac Danilo Čelebić.
- Uvijek čovjeka obraduje nagovještaj da postoje ljudi koji pišu i razmišljaju van centralnih tokova. To je dokaz da je riječ o snažnim ličnostima, jakim i darovitim ljudima koji su kadri i sposobni da razmišljaju svojom glavom. Ovaj roman je naizgled hermetična, introspektivna proza o pasivnom, skoro pa psihički labilnom pojedincu i njegovim strahovima, kompleksima, frustracijama... To je djelo koje je koncipirano i zamišljeno kao svojevrsno putovanje u prostranstva ranjene ljudske duše – kazao je Simunović. On je dodao da je Šotrina proza oslobođena praznih jezičkih konstrukcija i zamućenih mjesta, te da nije teško primijetiti ni satiričnu oštricu u ovom djelu.
- Nataša Šotra u ovom romanu izbjegava neka lagodna rješenja i vješto postavlja različite zapreke pred čitaoce – zaključio je Simunović.
Prof. dr Svetlana Kalezić Radonjić naglasila je da ,,Bilješke običnog čovjeka” teško da pripadaju jednom žanru.
- Nakon ogledanja u modernim reinterpretacijama bajki za odrasle, u zbirci priča „Šećernu vunu”, Nataša Šotra se ponovo pojavljuje pred čitaocima nudeći zanimljivu prozu koja se jednim dijelom nastavlja na poigravanje pripovjednim konvencijama, a drugima zahvata važna pitanja smisla ljudske egzistencije – smatra Kalezić Radonjić. Dodaje, da bi najtačnije bilo ovu književnu strukturu definisati ne kao bilješke, kako se naslovom sugeriše, već kao neki disperzivni vijenac priča, zapisa, budući da se sve mikrocjeline tiču glavnih junaka Nedeljka i Nine, čime se obezbjeđuje koherentnost pripovijesti.
- Događajnost bilježaka samo po sebi nije pretjerano raznovrsna i u krajnjem bi se mogla svesti na osamu glavnog junaka i njegovu želju da se na neko vrijeme, a možda i jednom za svagda povuče iz svijeta, jer upravo takva izolacija dovodi do intenzivnog promišljanja smisla postojana, te ovaj pripovjedni vijenac obiluje mnoštvom filozofskih pasaža, razvijenih postupkom asocijativnosti, što ga usmjerava ka tipu refleksivne proze – kazala je prof. dr Kalezić Radonjić. Ona je dodala da su u kontempliranju odnosa esencije i egzistencije podjednako prisutni i gorko-ironična obeznađenost i duhovitost, ocjenjujući da je baš ta kombinacija beznađa i duhovitosti naročito uspjela u Šotrinom tekstu, i to posebno u opisivanju stanja dugoročne anestezije od sebe samog sve do smrti.
Na samom kraju, autorka se zahvalila publici i govornicima, nakon čega je potpisivala primjerke knjige.A.Ć.


Detronizacija ženske figure

- Najizrazitiji je utisak da „Bilješke običnog čovjeka” i pored nepostojanja velikih, kapitalnih događaja u njima, posjeduju nešto od antičke tragedije, zato što se u središtu zbivanja nalazi čovjek sa svojom ljudskom sudbinom koja, u ovom slučaju, najvećim dijelom zavisi od njega samog. Ako bi se ovo ostvarenje Šotre posmatralo u nešto užem kontekstu, u kontekstu balkanske kulture, ono donosi zanimljive pomake u tretmanu svetih tema, prije svega onih koje se tiču detronizacije ženske figure i njene posebnosti – kazala je Kalezić Radonjić.