Poznato je da budućnost pripada onima koji se najdalje i najduže sjećaju svojih predaka, pa je iz tog razloga nova knjiga Miroja Vukovića ,,Godine prošle” posebno vrijedno djelo. O njoj su, pred brojnom publikom u Narodnoj biblioteci ,,Radosav Ljumović” pored autora, stručno i nadahnuto govorili pisci i književni kritičari Perivoje Popović, Veselin Brnović i Jovanka Vukanović.
– U pitanju je neobično draga i privlačna priča, lirska, iako posjeduje formu epskog kazivanja. U ovoj priči Miroje Vuković je i ljude i rijeku, i Pivu kao kraj, sjedinio i uvezao u jedno divno pripovjedačko tkanje. Onaj ko ne pročita ovu knjigu biće siromašniji. Ona je ogledalo pisca, njegovog kraja i etike, autentične etike Pive, Tare i Šćepan Polja. Naslov ,,Godine prošle” izaziva nas da preispitamo godine sadašnje – jasan je književnik Perivoje Popović, recenzent knjige, kada govori o Vukovićevom djelu. On je istakao i da se autor knjige odavno pokazao kao stvaralac od energije i pregnuća naročitog soja.
- Neko je rekao da bi zanatlija-stolar, prije napravio vrata nego što bi ih Balzak opisao u svim detaljima, a ja bih dodao da bi putnik namjernik prije pješice pregazio cijelu Pivu, nego što bi je Vuković u svim njenim pojedinostima opisao. I onda se zapitam: je li Vuković toliko opčinjen Pivom, ili, pak, njega Piva toliko svojata kao sastavni dio svoje ljepote? A poznato je da je vrhunsko duhovno sjedinjenje u nirvani, što je, u osnovi i učenje budizma – kazao je recenzent Veselin Brnović. On je dodao da ,,ovaj roman ima i svojevrsnu društvenu, socijalnu i humanističku sadržinu kao poruku čiji je cilj da probudi uspavane savjesti, da otvori oči svima onima koji su na Pivu (i ne samo na nju) zaboravili, a zaboraviti na takve prirodne vrijednosti i ljepote, na njihove zasluge, uz to i na tradiciju kojom se ponose, znači: zaboraviti na Crnu Goru”.
- Kada je o strukturi riječ, pitam se, da li su ,,Godine prošle”, izvedene u klasičnom realističkom maniru? Nijesu. Da li je ovo roman, uslovno govoreći, postmoderne slikovnosti? Nije. Nije ni čista hronika, memoaristika, ni biografija. Svijet ove knjige je sadržan od svega navedenog i na osnovu tih različitih izražajnih optika, baštini svoju, stvarajući tako i sopstveni profil, prvenstveno profil svjedočenja – kazala je Jovanka Vukanović, novinarka i pjesnikinja. Ona je dodala da je Vuković pisao o onome o čemu bismo mi pisali, što znači da je pisao o nama.
Na samom kraju autor se zahvalio i iznio razloge koji su ga naveli da napiše jedno ovakvo djelo.
- Prije svega, to je želja da njome bar dijelom vratim onaj vječiti dug svojim precima i svom zavičaju, Brijegu i Pivi, da ih njom pokušam spasiti od vremena koje neminovno sve baca u ambis zaborava, na šta je i jedan Rakić tako bolno prokrvavio svojom dušom – kazao je Vuković.
Moderator večeri bila je novinarka Vesna Šoškić.
A.Ć.
Slika života predaka
- Knjiga je nastala, manje zbog toga da bi neko saznao za moje pretke, a više iz želje da nam predstavi kakvim su životom oni živjeli, kakav se ni u najmaštovitijim romanima ne može smisliti, teškim, punim patnje, stradanja, nevjerovatno dramatičnog, tragičnog, ali i onog što je i dan danas fascinira, a to je prkositi vremenima i nevoljama – kazao je, između ostalog, Vuković.
)){kind=small}
