Komemoracija povodom smrti glumca Marinka Madžgalja održaće se danas u 11 časova na Velikoj sceni „Mira Trailović” Ateljea 212. Podsmrtni ostaci prerano preminulog Madžganja biće sahranjeni danas u 15 časova na Novom bežanijskom groblju u Beogradu.
Trag koji je Madžgalj ostavio vidi se u porukama nevjerice i žalosti njegovih prijatelja, kolega, publike, čak i onih koji nisu pomno pratili, kako bilježimo po društvenim mrežama, njegov umjetnički rad, ali su sa malih ekrana bilježili tu jedinstvenu životnu energiju kojom je zračio.
U Ateljeu 212, matičnoj kući Marinka Madžgalja, popularnom glumcu minutom ćutanja odata je pošta pred izvođenje predstave „Kafa i cigarete”. Madžgalj je bio član Ateljea od 2012. godine. Cjelokupan ansambl izašao je na scenu nekoliko minuta pred početak predstave, a publici se obratio upravnik Branimir Brstina.
- Draga publiko, naše pozorište ovo ne može više da izdrži. Prije dvije nedjelje napustio nas je Dragan Nikolić, a potom i naš kolega Marinko Madžgalj, naš i vaš omiljeni glumac, divan ujak, brat, otac i sin, rekao je Brstina.
A na drugom kraju Beograda, u Sava centru, preksinoć je na premijeri predstave „Sumnjivo lice”, publika se dugim aplauzom oprostila se od glumca.
- Danas nas je napustio Marinko. Mnogo nam je teško zbog njegovog preranog odlaska. Molim vas, jedan veliki aplauz za njega - obratio se publici glumac Branko Zeremski u ime glumačkog ansambla.
Na put samoistraživanja, Madžgalj je krenuo s ulogom u „Crnom Gruji”. Ipak, čini se da ga je TV publika naročito zavoljela kao Safeta u „Ranjenom orlu”.
- Posebno me je radovalo što je uloga zahtijevala da bude odigrana na hercegovačkom dijalektu, bio je to dodatni izazov. Dobro odigrana rola vas može preporučiti i za neke naredne, što se meni i dogodilo – priznao je tada glumac. A, jedna od tih preporuka dovela je do uloge u predstavi Gorana Markovića „Male tajne”, o pozorišnoj trupi koja je postojala od 1939. do 1959. Zahvaljujući njoj, dobio je priliku da, kao glumac, prosudi koliko se promijenio odnos prema njegovoj branši.
- Život umjetnika na Balkanu - smatrao je Madžgalj - nije ništa lakši niti teži od života svih koji se bave onim za šta su se školovali. Umjetnici se trude da opstanu u poslu i teškom mukom žive od svog zanata, a među kolegama vlada mišljenje da su zarada i umjetnost nespojivi. Pobrkali su se lončići. Došlo je doba kada ne smiješ da poželiš da dobro naplatiš svoj rad, jer onda nisi pravi umjetnik. Teško je okrenuti ćurak i sjutra, recimo, otvoriti butik, ali kolege su prinuđene da i to rade, što nikako nije rješenje. Pozorišta će uvijek biti. Drago mi je što ljudi ne sjede skrštenih ruku, već počinju da rade predstave u svojoj režiji. I ja sam ih radio, poručio je Madžgalj u tom intervju.M.Nj.
)){kind=small}
