U okviru Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću, na sceni Nikšićkog pozorišta, a noć kasnije i u Tivtu, izvedena je predstava „Aveti”, koju je po istoimenom djelu Henrika Ibzena režirao Andrej Nosov, a igraju Mirjana Karanović, Branko Cvejić, Slobodan Beštić, Milan Marić i Jovana Gavrilović.
Predstava je nastala u koprodukciji Hartefakt fonda, Grad Teatra Budva, MESS festivala iz Sarajeva i Bitef teatra iz Beograda. Dramaturgiju za predstavu potpisuje Vuk Bošković, scenografiju Mirna Ler, kostime Lejla Hodžić, a scenski pokret Nikola Tomašević.
Andrej Nosov kaže da su „Aveti” komad, koji na ličnom nivou preispituje individualni odnos prema sopstvenoj i prošlosti naših porodica, porijeklo, ono što bi mogli nazvati našim identitetom, a sa druge strane nešto što je društvena vrijednost.
- Licemjerje je postalo društvena vrijednost koja se cijeni. To što određeni političari, ili ljudi koji u javnosti imaju kupljenu diplomu, to je problem za tri odsto stanovništva jer njih 97 odsto će reći „pa super, imao je vezu”. To je segment našeg života u kojem je prevara i svaka vrsta skrivanja istine postala jedna od važnijih vrijednosti ili vještina koje čovjek mora da ima da bi preživio. I što se to u velikom dijelu društva promoviše kao nešto pozitivno, kaže Nosov.
Glumac Branko Cvejić navodi da „Aveti” govore o hipokriziji, o lažima koje se upotrebljavaju da bi se lakše živjelo.
- Citiraću jednu rečenicu iz komada: „Savjest, to vam je ponekad vrlo nezgodna pričica”. Čeprkanje malo po savjesti, traganje za nekim istinama. Na kraju krajeva, kada bi čovjek mogao od početka da govori samo istinu? Mislim da nema takvog čovjeka, da ne postoji – zaključio je Cvejić.
Mirjana Karanović, koja glumi Helenu Alving, kaže da je lik koji tumači komplikovan i da joj je zadavao dosta problema, jer je „njena priroda potpuno drugačija od karaktera gospođe Alving”.
- U mom životu nema neraščišćenih stvari iz prošlosti i nemam te vrste tajni koje me životno određuju. Trebalo mi je vremena da shvatim zašto ljudi žive sa velikom tajnom čitavog života i nose to kao nekakv ogroman teret, koji poslije skupo košta, ne samo njih, nego i ljude u okolini. Kada nešto odlučimo da sakrijemo, kada mislimo da to možemo da gurnemo pod tepih, to je u prvom trenutku odlično rješenje. Onda se ponašamo kao djeca koja kada dlanovima zatvore oči i kažu ne vidiš me, nema me. Ali, to ne nestaje, to je uvijek tu, i onda ta trulež povremeno ispliva na površinu. Ima u nama nešto crvotočno, to su te aveti, kazala je Karanović.
L.N.
Posebno inspirisani
Gromoglasnim aplauzom, publika je nagradila glumce na sceni tivatskog Centra za kulturu u predstavi „Aveti”, predvođene Mirjanom Karanović. Priču o životima običnih ljudi u maloj sredini, o instituciji braka, posebno o položaju žene u građanskom društvu, o ljudskoj patnji, trpljenju, isplivavanju prošlosti i beznađu, koja je zgusnuta u jedan dan, ljubitelji teatra odgledali su u potpunoj tišini.
– Mislim da je ovo bila najbolja predstava koju smo odigrali dosad. Ne znam zašto, ali smo nekako bili posebno inspirisani. Tu ima svega, ta neka nova publika... Dugo nisam bila u Tivtu. Prošetala sam gradom i stvarno jako lijepo izgleda, pogotovo u ovo majsko vrijeme, kada nema ni puno turista i kada svako ko dođe ima priliku da ga vidi bez mase ljudi, koja, sigurna sam, ljeti okupira grad... – rekla je Mirjana Karanović.
Ž.K.
)){kind=small}
