U Kraljevskom pozorištu „Zetski dom” u okviru MIT festivala premijerno je izvedena predstava „Porodica sjećanja”, čiju režiju potpisuje poznati španski reditelj Pep Gatel. Predstava je proizvod radionice koju je ovaj istaknuti španski reditelj, jedan od osnivača svjetski poznate umjetničke trupe „Fura dels Baus”, održao na Cetinju sa crnogorskim glumcima Julijom Milačić, Jelenom Simić, Nikolom Vasiljevićem, Petrom Novakovićem, Anđelijom Rondović, Sanjom Vujisić, Milicom Šćepanović, Markom Todorovićem, Anđelom Radović, Vukanom Pejovićem, Vanjom Jovićević i Markom Radonjićem. U realizaciji predstave učestvovali su i snimatilji Sead Šabotić i Novak Abramović, montažer Bojan Stijović i di-džej Vlado Tomić.
Reditelj Pep Gatel kazao je za „Dan” da je predstava-performans „Porodica sjećanja” spoj tema koje su nagrađene na EU Creative Europe i to „Sjećanje” Fure Dels Baus i „Nova porodica, Kontra Kapitalizmu i za Humanizam, Kraljica Jelena Savojska” „Zetskog doma”.
- S obzirom da smo na raspolaganju imali deset dana bilo je prije svega potrebno da se zajedno sa glumcima napravi scenario i to nije bilo ni malo lako. Prvo što smo pokušali da sjedinimo grupu, u smislu da dobiju istu energiju, da počnu da razmišljaju na isti način i da funkcionišu kao grupa. Oni su na samom početku radionice prošli kroz nekolo različitih vježbi, a jedna od njih sastojala se u tome da ispričaju svoje svjedočenje neke od epizoda iz života Jelene Savojske na način da izmisle i zamisle da su bili svjedoci nečega što se dešavalo u njenom životu. Na kraju smo ta različita svjedočenja i sjećanja koja su glumci sami predstavili, uobličili u priču koja je dobila neku linearnu vrijednost u smislu da se krenulo od najranijih sjećanja koja se odnose na djetinjstvo i mladost Jelene Savojske pa sve do njene smrti – kazao je Gatel.
Režiser naglašava da ovo nije klasična predstava, jer i publika aktivno kreira scenario, upoređujući ono što znaju o stvarnom životu crnogorske princeze Jelene Petrović, a potom italijanske kraljice Jelene Savojske, sa onim što se dešava tokom predstave. Radnja nekada ne ide linijski, ima prebacivanja sa jedne na drugu stvar, a mnogo nagovještaja daje se preko video projekcija, tako da je to pozorišno vrijeme jako ubrzano, dodaje Gatel.
- U običnoj pozorišnoj priči dramaturg mora napraviti uvod u smislu objašnjenja, da uvede gledaoca u sve to, a sa videom to ide mnogo brže i lakše. Recimo, pustite snimak opere i već se nalazimo u operi. Isto tako, pokažete snimak vojnog defilea i već se nalazite na početku nekog rata ili kombinacijom pogašenih svjetala i zvuka prouzrokujete ideju zemljotresa i tako se nađete u sred zemljotresa koji se dešava sa publikom na sceni, koja ga proživljava osjećajući podrhtavanje tla. Na njih pada pijesak, brašno i oni na neki način učestvuju u svemu što se dešava na pozornici. Dakle, koristimo pozorište sa jednog drugog aspekta. To više nije klasično pozorište tako da glumci glume i na balkonu i u dvorištu „Zetskog doma”, a publika ulazi na sporedni ulaz direktno na scenu. Tek na samom kraju predstave otvara se zavjesa i pokazujemo im gdje je to mjesto na kojem inače sjede, ali u ovoj predstavi nijesu – kaže Gatel. To je, dodaje reditelj, zapravo način na koji se trupa „Fura Dels Baus“ razvijala. Počeli su van pozorišne scene, kasnije su prešli u pozorište, ali nikada nijesu prihvatili sva ta pozorišna pravila već su ih prilagodili sebi i svom radu.Z. Petanović
Nikako da nađemo sredinu
Glumica Julija Milačić kazala je za naš list da su svi učesnici ovog projekta od Pepa Gatela dobili puno kada je riječ o improvizaciji, snalaženja u prostoru, scenskog pokreta.
- Ono što je najvažnije u svemu jeste da smo mi profesionalni glumci zajedno sa studentima druge godine glume sa klase prof. Branimira Popovića, imali divno iskustvo. Rijetkoste je da se ekipa od 12 ljudi tako spoji i postane jedan organizam, a to je nešto što je možda najbitnije u pozorištu. Pep i njegova saradnica Nadal donijeli su nam evropski duh u naše, po mom mišljenju, nekad previše alternativno, a nekad previše zastarjelo pozorište u kojem nikako da nađemo sredinu. Sigurna sam da je publika ovog performansa koji je proizašao iz svega deset dana radionica, uživala i da odavno nije prisustvala predstavi gdje je tolika količina interakcije sa glumcima – kazala je Milačić.