Na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici promovisana je knjiga „Velika - velika po vjekovnoj patnji” autora Branka M. Paunovića. Knjiga je plod Paunovićevog dugogodišnjeg angažovanja i prikupljanja materijala vezanog za pokolj stanovništva u Velici 28. jula 1944. godine. O ovoj i sličnim temama dugo se ćutalo, zarad navodno „viših ciljeva”, kaže Paunović. Ali, kao poznavalac istorije, čija je familija takođe stradala u ovom krvavom događaju, Paunović smatra da bi se sve lakše preboljelo da se nije čekalo 50 ili 70 godina.
- Cilj knjige je da se iznese nepravedno zaboravljena istina i da se to više nikad nikom ne desi. Lako je pričati, konkretno i meni ili ne znam kome, ali ko to nije doživio, taj ne zna šta je tragedija, šta je muka. Iz te nevino prosute krvi iznikla je crkva njima posvećena, kao što je na Kosovu iznikao božur iz krvi kosovskih junaka, ali, nadamo se da se to nikad nikome više neće desiti. Odabrao sam da u Kosovskoj Mitrovici prvi put predstavim ovu knjigu, jer želim tim činom da povežem sudbinu vječito zatirane i raseljavane Velike, sa sudbinom srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, koji su krajem 20. vijeka doživjeli novi pogrom i seobe - rekao je Paunović.
Dekan Filozofskog fakulteta prof. dr Branko Jovanović, istakao je da ovo nije samo promocija knjige, već i izraz velikog poštovanja i odavanja pošte veličkim žrtvama i svim znanim i neznanim žrtvama bjesomučnog terora zlikovaca.
- Velika je nekoliko puta spaljivana, Velika je pokušana da bude ubijena. Za dva sata, preko 500 ljudi je stradalo. Od koga? Od onih koji su mislili da će zlodjelima ubiti slobodu, srpstvo i pravoslavnu vjeru, ubiti nepokorne Veličane - naglašava Jovanović.
Opisujući stravične slike zločina u Velici, publicista Budo Simonović, recenzent knjige, posebno je apostrofirao činjenicu, da se ni 72 godine nakon masakra, zvanično ne zna broj žrtava niti su popisana sva njihova imena.
- Zvanična istoriografija se nikada time nije bavila, a zvanična politika se trudila da se o tome što manje priča. Razlog je ne samo trivijalan nego veoma uvredljiv. Istina o pokolju u Velici mogla bi negativno da utiče na davno poraženu floskulu o bratstvu i jedinstvu. U svojoj dugoj novinarskoj karijeri istraživao sam zločine nad srpskim stanovništvom u zapadnoj Hercegovini, i pisao o njima, i sa sigurnošću mogu da tvrdim, da nijedan od tih zločina po brutalnosti i monstruoznosti nije ni približno sličan zločinu koji se dogodio u Velici. Strašno je i podsjetiti na nečuveni zločin vađenja nerođene djece iz utroba bremenitih majki, i da je prvo svijetlo koje su ta djeca ugledala bio bljesak krvničkih noževa, a što je najgore, taj monstruozni zločin su učinile veličke komšije iz Plava i Gusinja - kazao je Simonović.
O knjizi su govorili i Zdravko Deletić, Todor Živaljević Velički, književnik i Aco Ivanović, izdavač knjige, a među prisutnima je bio i saizdavač NVU „Velička kapetanija“. U predstavljanju je učestvovao i guslar Radojica Zdravkov Gojković, i učenica Gimnazije Dragana Milić. Moderator predstavljanja bio je Miomir Bošković. N.V.
Svjedočenje stradalnika
Na predstavljanju u K. Mitrovici govorili su i dvojica preživjelih svjedoka -Milirad Milov Paunović, koji je tog kobnog dana imao četiri godine i Božina-Boro Nikodinov Paunović, koji je sa svojih 12 godina gledao i vječno zapamtio stradanje svojih najbližijih.
- Začusmo pucnjavu i lelek sa Ivanpolja i iz Vukadinovog potoka. Odmah zatim k nebu se izviše dimovi iz zapaljenih kuća. Osjetismo da nas čeka veliko zlo. Nadali smo se, zalud, da će biti tačne najave „plavskih emisara” koji su dan prije nesreće, došli u Veliku i nagovarali nas da se nikome ništa neće desiti ako ostanemo kod svojih kuća. Poslušaše mnogi, a kamo sreće da nijesu... Mene majka zgrabi za ručicu, i sa ostalim rođacima i rođačkom djecom, povede u šumu... To nas i spasi. Nakon tri dana kada se sve, naoko, smiri, vratismo se u selo. A tamo katastrofa... Dvorišta zatrpana leševima, kuće popaljene, osjeća se teški zadah sagorelog ljudskog mesa... Vidimo, Velika mrtva... Ako znam kako ostadoh u pamet, i kako živ ostadoh, znao me jad... –pričao je 85-godišnji Boro Paunović, što je na sve prisutne u prepunom amfiteatru Filozofskog fakulteta ostavilo izuzetno snažan utisak.