Pretposljednje veče 14. Međunarodnog sajma knjiga „Trg od knjige” obilježila su dva programa, predstavljanje zbirke predavanja „Teorije kulture” prof. dr Đura Šušnjića, djelo o kojem je pored autora govorio i dr Zoran Živković, direktor Zavoda za udžbenike iz Beograda. Živković je govoreći o dr Šušnjiću, kazao da je riječ o jednom od uglednih profesora u bivšoj Jugoslaviji, profesora po sebi, koji spada u red onih ljudi koji su bili magovi katedre.
- Šušnjić spada u red profesora koji ostavljaju svoja predavanja i ideje kao neku vrstu virusa za čitav život svojim studentima. Kada sam bio mlad, pojavila se čuvena Šušnjićeva knjiga „Ribari ljudskih duša”, knjiga o manipulaciji. I ta divna metafora iz Biblije kao da je otvorila neki novi duhovni prostor, kao da je otvorila neku veliku nadu među nama koji smo željeli promjene, evo i dočekali smo nešto od toga što nismo željeli. Dogodilo se da ovaj „Trg od knjige” mene i Đura Šušnjića spoji poslije toliko godina i da budem u prilici da govorim o jednoj knjizi koja se bavi teorijama kulture. Nekad je u našem univerzitetskom životu bio lijep običaj kada ugledni profesori završavaju svoju karijeru, onda oni svoja predavanja koja su plijenila, objave u knjizi. Pred vama je jedno izdanje koje se pojavilo na beogradskom Sajmu prošle godine, u kojem prof. Šušnjić daje pregled teorija kulture. I ta riječ teorija nam je bliska, od Aristotela do danas ona označava onaj trenutak kad mišljenje dođe do onih visina, kada postane sušto mišljenje i kada rasuđujemo o tom mišljenju na tim najvišim visinama, kazao je Živković.
Podvukao je da Šušnjićeva knjiga objašnjava najmanja devet teorija kulture, podsjećajući nas na ulogu i značaj kulture u vremenu kada je sve dovedeno u pitanje, a posebno kultura koju svi koji se njome bave na razne načine, osjećamo kao najznačajniji dio i kolektivnog i ličnog identiteta.
Prof. dr Đuro Šušnjić, istakao je da je kulturu objašnjavao i razumijevao sa deset teorijskih stanovišta: strukturalističkog, funkcionalističkog, psihoanalitičkog, kritičkog, hermeneutičkog, postmodernog, cikličnog, evolucionističkog, difuzionističkog i genetičkog, da bi poslije pažljive analize i kritike svakih od ovih teorija, predložio jedanaestu, a to je dijaloška teorija kulture. Naglasio je da je ova knjiga njegov pokušaj da svijet kulture vidi sa planinskih visova na šta nas navodi naše teorijsko biće.
- Sama riječ teorija, teos, Bog, božanski pogled, navodi nas da se tvorevine kulture sagledaju u njihovoj raznolikosti sadržaja i značenja, na šta nas obavezuje naučno shvatanje kulturne stvarnosti. Kad čovjek promijeni teorijsko gledište, onda sve vidi drugačije, kao da mu je neko skinuo povez sa očiju, pa otkriva novu stvarnost u staroj. Dakle, stvarnost ostaje ista ali se mi mijenjamo našim pogledom na nju. Svojom teorijom stvaraš svoj svijet, ostaješ u njemu putem teorije - kazao je Šušnjić.
Priznaje da nije uspio da sve ove teorije poveže u jednu cjelovitu sliku, u jednu najopštiju teoriju, u jednu zajedničku priču, željenu ali nedovršenu. To se zove objedinjujuća teorija kulture. Naglasio je, da je upoznao previše toga da bi taj svijet kulture mogao da sved na jednu teoriju. Dodao je da možda umjetnost riječi može što nauka ne može.
- A možda i ne treba, jer kako veli Marsel Prust: „Teorije i škole proždiru se međusobno kao mikrobi i krvna tjelešca, te svojom borbom osiguravaju neprekidnost života”. A srpski princ poezije, Branko Miljković, dodaje: „Dok su obale u svađi, vode će mirno proticati”. Čovjek se dva puta rađa. Jednom kao prirodno biće, a drugi put kao kulturno biće. Čovjek, dakle, ima dva rođendana. Da bi bio čovek, ljudsko biće mora da zadovolji svoje tjelesne i duhovne potrebe. Tjelesne, da bi bio živ, a duhovne da bi bio zdrav. Danas bacamo jesenji pogled na opustošena polja kulture. Ali gađenje pred nižom kulturom, prvi je znak više kulture. Masovna kultura je prijatna diktatura, podmukla diktatura. Ako se iz kulture ne čuju riječi protiv besmisla, onda će besmisao moći da se gleda golim okom i dodiruje rukama, poručio je dr Šušnjić.K.M.