U Hereceg Novom i Igalu, posebno Institutu „Igalo” gdje godinama radi kao medicinska sestra, Mirnu Marić znaju kao vrijednog zdrastvenog radnika i čovjeka koji je uvijek spreman da pomogne drugim. Malo je onih koji koji su znali za njen umjetnički rad i stvaralački nerv, koji je već 15 godina tjera da stvara i da, kako reče na otvaranju izložbe njenih interesantnih radova Antonije Pušić poznatiji kao Rambo Amadeus, „traži ljepotu u ružnim stvarima”.
Njena izložba slika od suvog lišća i drugog bilja i stari namještaj koji je sa otpada njenim rukama dobio umjetničku vrijednost potvrđuje ugled Mirne marić kao stvaraoca i tragaoca za novim načinom izražavanja.
Otvarajući izložbu Antonio Pušić je naglasio da Mirna skromno, strpljivo i nenamtljivo pronalazi ljepotu tamo gdje je drugi nisu u stanju da je primjete, i da svojom umjetničkom procedurom tu ljepotu razvija, nadgrađuje i omogućuje da u toj ljepoti uživaju, a ne da budemo samoo pasivni posmatrači.
- Za raliku od aspstraktne umjetnosti, u kojoj mi svjedočimo uvijek egoizmom umjetnika, ovdje imamo jedno vrlo vaspitano čeljade, jednu umjetnicu koja ne želi da eksponira svoj egoizam, nego se sklanja iza svog djela, koje gura u upotrebnu vrijednost, dekoraciju. Mirna nema tu vrstu ambicije da eksponira svoj umjetnički egoizam - rekao je on.
Iza Mirne Marić je punih 15 godina rada sa samo dva predstavljanja (prva izložba slika od cvijeća 2009. godine). No, te godine nisu bile izgubljeno vrijeme. Marić je ovom izložbom progovorila umjetnički. Dobijeno je ozbiljno dijelo. Godine zrenja su urodile plodom, svake slike, svakog eksponata namještaja, posmatraču se obraća potpuno formiran stvaralac. Izložba u „Spa galeriji” pokazuje da na njoj nema ništa suvišno, sve je tu promišljeno i srezano smjerom, i potvrđeno da je to dano brušeno i dotjerivano. Do ove izložbe je došlo na incijativu Željka Vavića.
- Ovo je moje umjetničko stvartalaštvo ako mogu tako da ga nazovem. Radim ovo iz ljubavi i dok stvaram neku sliku ili formulišem izgled nekog komada starog namještaja ja se odmaram. Prirodu i njene darove volim – rekla je Mirna Marić.
Prije više od decenije i po počelo je njeno intertesovanje za umjetnost. Najroiej ej radila kolaž tehnikom, suvim cvijećem, za koji je, kako je objasnila, potrebno skupiti puno bilja iz prirode, filigrantski ga slagati da bi nastala jedna slika.
- Te slike traže puno vremena. Zato sam se odlučila da se paralelno oprobam još u nekoj umjetničkoj tehnici. Dok se od jednog odmaram, drugo stvaram. Okrenula sam se dekupaž tehnici. Ona je u 12. vijeku stigla iz Kine u Evropu, a u 17. već je doživjela pravi procvat. Zovu je i umjetnost siromašnih, zato što ljudi kada ne mogu da kupe novo pokušavaju umjentošću da stvare novo u odbačenom predmetu. Volim da nečemu što je odbačeno produžim život i da to i dalje traje u nekoj drugoj formi. Idem svojim putem i govorim svojim radom. To je moja istina. Stvaranje je okruženo vremenom, događajima, prilikama, nesporazumima, sukobima. Zar sve to nije jedan impuls više, posticaj bez koga se ne može? Zar to nije osnova od koje se polazi u otkrivanje neosvojenog. Ništa nije toliko staro i odbačeno da ne vrijedi – kaže Mirna Marić.
Njena izložba pokazala je da je u svom naumu i na svom umjetničkom putu vrlo uspješna.Z.ŠAKOTIĆ