Povodom godišnjice održavanja „Svobodijade” Udruženja književnika Crne Gore preksinoć je u Društvu crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sveti Georgije” priređeno autorsko veče srpske pjesnikinje Milice Bakrač, urednice ove tribine. Bakračeva je dobro poznata u književnim krugovima kako u Crnoj Gori tako i regionu, često je u kontaktu sa svojim čitaocima na brojnim književnim večerima, kao i publikom koja prisustvuje „Svobodijadi” u okviru koje organizuju projekcije filmova, predavanja, naučne, duhovne i lingvističke skupove.
Govoreći o njenom stvaralaštvu prof. dr Dragan Koprivica je istakao da kada se neko u današnjem prozaičnom vremenu, koje nije naklonjeno poeziji, bavi stihom i rimom istrajno, kao podvižnik, uz brojna odricanja, onda mu treba odati puno priznanje za upornost i otpor životnim klišeima, po kojima čovjek treba na kraju da ostane broj, i ništa više.
– Milica Bakrač svojim sve zapaženijim opusom u Crnoj Gori, ali i na širim prostorima, upravo dokazuje da i današnji čovjek opstaje kao homo romantiko, u borbi protiv osiromašenja duha, za očuvanje duhovnosti nasuprot strujama otuđene svakodnevice. Za nju se danas s pravom može reći da je u maloj, ali izvrsnoj grupi savremenih crnogorskih pjesnikinja, najbolje i najproduktivnije pero, od kojeg se očekuje još mnogo toga dobrog za našu poeziju, u kojoj treba da cvjetaju svi cvjetovi. Ona je školovani i obaviješteni pjesnik. Prvo je diplomirala na katedri za srpski jezik i književnost u Nikšiću, danas najjačoj katedri na vrsnom Filološkom fakultetu, da bi potom svoju poetiku brižljivo razvijala na temeljima kako srpske, tako i crnogorske poezije. Čitajući poeziju Milice Bakrač uz osjećaj njene elegancije i lakoće pisanja, uz muzikalnost i vrsno zanatsko umijeće, spoj misli, pretočene u besprijekorne stihove, uvjeravamo se da su njoj sva navedena pravila uvijek na umu, i da se rukovodila njima u pisanju svojih najboljih zbirki i pjesama ponaosob, u borbi za ovladavanjem pjesničkim zanatom. Stoga se i čini da Milica ima tu sposobnost da opoetizuje sve čega se svojom rukom dotakne, i nađe mu odraza u pjesničkoj imaginaciji, kaže Koprivica.
Koprivica primjećuje da je Bakrač zagledana u crnogorsku i srpsku istoriju, kao i istoriju čovječanstva, pjesnički proziva i Helenu Trojansku, i ljubu Gojkovicu, Stojanovu mati, snahu bana Milonjića, Penelopu, Puškinovu Tatjanu Larinu, Simonidu i druge, tragajući istovremeno za likom neke pra-žene, pra-majke, od koje su nastale sve žene ovog svijeta na svim meridijanima.
On naglašava da se kritika slaže da Milica u svojoj poeziji polazi od trijumfa ljudskosti, od rodoljublja, očuvanja duhovne i nacionalne svijesti kao baštine, od kulture i istorije, čistote emocija na kojima počivaju svijet, vrijeme i tradicija, od brige za jezik naš nasušni, u kojem je sadržano i sačuvano istorijsko i kulturno pamćenje, i dostojanstvo svakog naroda.
- Ona pjeva u slavu srpske azbuke u pjesmi „Azbučnik”, o Jevanđelju, Božiću, Jovandanu, Svetom Savi, Nemanjićima, Vuku, Karađorđu, Jefimiji, Kosovki djevojci, carici Milici, Gavrilu Principu, Petru Kočiću, Rusiji, Ljermontovu, Jesenjinu. Branku Miljkoviću...U sve ovo nas uvjerava njen dosadašnji opus, koji zrači humanošću pjesnika, koga sve rane svoga roda bole, koji je probuđeni dio naroda, pjesnikinje koja je ostvarila zlatni presjek u svom pjevanju, sintezu forme i sadržine, jer ima bogatu misao, ali i bogato pjesničko iskustvo i umijeće, koje podrazumijeva i zanatsku stranu sočinjenja stihova do perfekcije. U poeziji Milice Bakrač pritom imamo direktno opovrgavanje labave teorije o tzv. muškom i ženskom pismu, dokaz više da postoje samo uspješne i neuspješne pjesme, a Milica svojim opusom pripada samom vrhu savremene crnogorske i srpske poezije, kazao je Koprivica.
Gošća večeri Marija Janjušević, studentkinja srpskog jezika i književnosti, naglasila je da je Milica Bakrač odlučila da odbrana njenog, tj. našeg jezika bude poetska i svjedoci smo da ona već dvije decenije stoji hrabro i nepokolebljivo u prvim borbenim linijama ove duge i teške bitke koja nam je nametnuta.
- Veliko je bogatstvo i velika čast imati u svom narodu nekog kao što je ona. Nekog ko se bori najsvjetlijim i najbritkijim oružjem na svijetu, ko svojim stihovima oplemenjuje svakog ko se ikaka susreo sa njima. Svaka njena riječ, svako njeno, naše, ćirilično slovo širi ljubav i mir, ali i osudu onima koji svirepo jurišaju, da nam uruše temelje svega onoga na čemu stojimo i postojimo, kazala je Janjušević.
Medijator večeri Velimir Kasalica predstavnik Društva crnogorsko – ruskog prijateljstva je naglasio da je Milica najistaknutiji član društva i prvo žensko pero srpske poezije.
- Ako se sa pravom za najvećeg srpskog pjesnika Matiju Bećkovića kaže da je princ srpske poezije, onda isto tako možemo da kažemo da su u pravu vodeći srpski književni kritičari I pjesnici koji su Milici udijelili titulu knjeginje srpske poezije. I zaista neću pogriješiti ako kažem da od desanke Maksimović, pa do danas niko na srpskom i ne samo srpskom govornom području ne tvori ljepše stihove od naše milice, poručio je Kasalica.L.N.


Nagrade svjedoče

Milica Bakrač je svoj dvodecenijski rad obilježila sa desetak knjiga poezije. Zastupljena je u brojnim antologijama kako u Crnoj Gori tako i šire, na srpskom govornom području. Od nagrade Ratkovićevih večeri poezije za mlade pjesnike, pa do Zlatne značke Kulturno–prosvjetne zajednice Srbije, nagrade „Marko Miljanov”, Pjesničke povelje iz Banjske, nagrade „Ana Frank”, Milica Bakrač je dobitnik i „Vitezove nagrade” – za životno djelo, kao i priznanja „Duško Trifunović” za cjelokupno stvaralaštvo, koje joj je nedavno uručeno na Palama.