Skoro četvrt vijeka je u penziji, ali je i danas na usluzi svojim Nikšićanima. Primarijus dr Kosta Milović, internista i kardiolog, zakoračio je u desetu deceniju života, ali je uvijek, kao i nekada, spreman da posavjetuje i pomogne drugima. Za 38 godina rada u struci imao je na desetine hiljada pacijenata, pa gotovo i da nema Nikšićanina koji, kako je kazao, nije došao kod njega ili on pošao da pruži ljekarsku pomoć tamo gdje je bila neophodna. Dobitnik je nagrade Zasluge u Narodnooslobodilačkoj borbi, Zlatnog ordena za zasluge u radu, kao i najvećeg opštinskog priznanja, Nagrade oslobođenja Nikšića, te brojnih plaketa i diploma koje, ističe, ne broji. Nikšićani ga znaju samo po dobru, kažu da je on narodni ljekar, a rad dr Milovića prepoznao je i „Dan” darujući ga kompletom knjiga Iva Andrića koje mu je uručila Nada Janičić, referent marketinga u dopisništvu „Dana” u Nikšiću.
– Uz priznanja koja imam od naroda, i koja su mi najmilija i najvrednija, poklon od „Dana” mi je najdraži. Nagradili ste me vrijednim djelima pisca kojeg volim, kojeg i danas čitam. Moja ljubav prema pravim vrijednostima sa ovog terena, ne mislim samo na Crnu Goru već i šire, u mom srcu su od rane mladosti. Sa tim ću živjeti i umrijeti – rekao je dr Milović.
Medicinski fakultet završio je januara 1954. godine u Sarajevu, gdje je pošao na školovanje iz rodnog Grahovca, kraj Nikšića. Prvi posao, ispričao je dr Milović, dobio je iste te godine, pa je sa kolegom dr Mihailom Vujovićem došao u Velimlje gdje je radio dvije i po godine. To mjesto od Nikšića je udaljeno više od 60 kilometara, bespuće do kojeg se stizalo kolskim putem, ali to tada mladim ljekarima nije smetalo, šta više, s radošću su prihvatili posao.
– Čitav taj kraj, a i dalje, obilazili smo pješice, nekad na konjima, gazili smo snijeg, ali ništa nije bilo teško. Išli smo svuda gdje je narodu trebalo pomoći, a pamtim da sam dva puta do bolesnika u selima stizao na skijama. Dospijevali smo svuda, održavali ambulante i u susjednim mjestima kao što su Grahovo, Vraćenovići, dospijevali smo i do Golije i to preko Bileće i Avtovca...– prisjeća se dr Milović.
U bolnici u Velimlju, koju je osnovao čuveni hirurg dr Niko Miljanić, zajedno sa kolegom je oformio laboratoriju, imali su i porodilište, a narodu tih krajeva bili su ljekari za sve.
– Obavljali smo sve druge neophodne intervencije, jer tada na Velimlju nije bilo prevoza, Nikšić daleko, a sve ostalo još dalje, pa smo nas dvojica morali sve završavati kako smo znali i umjeli. Imali smo dosta praktičnog i dobrog iskustva iz Sarajeva jer u to vrijeme su nas vodili od klinike do klinike, profesori su se izuzetno trudili da nas uvedu u praksu. Vršili smo razne hiruške inetrvencije, porođaje i mnoge komplikovane slučajeve. Bilo je kao u ratnim uslovima, ali mi je to i najljepši period rada, i toga više nema niti će ikada biti, kazao je dr Miljanić ističući da mu je posebno žao što bolnica u Velimlju odavno ne radi.
Poslije Velimlja rad je nastavio u nikšićkoj bolnici, na Internom odjeljenju čiji je šef tada bio dr Radoš Vilotijević, prvoborac i prvi internista u Nikšiću, a dr Milović je kod njega započeo specijalizaciju. Dr Milović je bio načelnik upravo tog odjeljenja u nekoliko mandata, odnosno 16 godina. Bio je i upravnik nikšićke bolnice, a godinu i upravnik bolnice za plućne bolesti u Brezoviku. Zvanično, u penziju je otišao 1992. godine sa napunjenih 65 godina života i, kako je kazao, tog poslednjeg dana u bolnici odradio je puno radno vrijeme.B.Brašnjo