Veliko interesovanje za besjede monaha Arsenija (Jovanovića), sabrata Manastira Ostrog, potvrđeno je i velikim odzivom publike koja je došla da čuje njegovu riječ pred vikend u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori. Ovaj put govorio je na temu „O žrtvi i žrtvovanju”. Ovoj razuđenoj temi, koja nije samo religijska, već i etička, ali i socijalna, monah Arsenije je prišao obuhvatajući sve njene dijelove. Istakao je i da mu je čast što može govoriti u knjižari Matice srpske ispred svoga roda sa blagoslovom mitropolita Amfilohija, a da ga je tema predavanja navela da pročita i svoju pjesmu „Otadžbini” koja je nastala dok je bio monah Manastira Visoki Dečani prilikom rata na Kosmetu 1999. godine.
Kako objašnjava otac Arsenije kada je u pitanju žrtva uopšte, ili prinosimo nešto nekome na žrtvu, ili, prinosimo sebe same na žrtvu. Ova druga žrtva može biti aktivna – djelatna, u ime nekog cilja; ili pasivna – trpna, kada se uzdržavamo od nečega ili trpimo neku nevolju. Post je, dodaje monah Arsenije, samo dijelom pasivna žrtva, jer, iako se mi tjelesno uzdržavamo od nečega, kada je u pitanju naša unutrašnjost, on je aktivna žrtva zbog naše borbe koju vodimo radi spasenja naše duše. Pored toga, dodaje otac Arsenije, moramo znati da u zavisnosti od cilja, žrtva može biti smislena ili besmislena, iskrivljena.
- Kompletan fenomen žrtve, kada razmišljamo o njemu, i hrišćani i oni drugi, koji će duboko zaroniti u istoriju filozofije i religije čovječanstva, nijedan predstavnik nijedne religije nije podnio takvu žrtvu i pokazao paradigmu žrtve, kao što je to Isus Hristos, Sin Božji. On je prinio žrtvu, sebe samog, bezgrešnog, bez potrebe njegove. Jer, potreba za njegovom žrtvom je bila naša, ljudska. Hristos je znak i označitelj smisla života, kao suštinskog puta žrtve. Život kao takav je žrtva. Život i započinje žrtvom, trpljenjem, bolom, i majke koje rađa i djeteta koje se rađa – kaže otac Arsenije, dodajući da je porođajni krik i plač rođenja simbol onoga što će se čovjeku kasnije u životu događati.
Naravno, žrtva kao tema – motiv prisutan je i naročito obrađen u antičkoj grčkoj tragediji i filozofiji, kao i Starom zavjetu, gdje otac Arsenije posebno apostrofira priče o nedovoljnoj žrtvi – uzdržanju Adama i Eve, ali i priču o Avramu koji žrtvuje svog jedinog sina.
Podsjeća monah i da danas, kao i nekad, ljudi pokušavaju da umanje, olakšaju žrtvu, iako Bog ne traži više od onoga što možemo. Zato Bogu nije ugodno kada mu nudimo iskalkulisanu žrtvu, a otkup od tog grijeha svojom žrtvom učinio je Isus Hristos.
- Rimokatolici neispravno tumače u svojoj sholastičkoj teologiji da se Hristos razapeo i prolio krv na krstu da bi zadovoljio uvređenog Boga Oca. Kako morbidno. Ne, nije to učinio radi Boga Oca, već radi zabludjelog ljudskog roda kome treba jaka senzacija, treba smrt i prolivena krv, treba vaskrsnuće da bi rekao – da to je Bog. Jer, čovjek je po difoltu nevjerna životinja. Treba mu čudo, treba mu senzacija – ističe monah Arsenije. Ali, danas čuda nijesu česta kao u prvim vjekovima rasta Crkve, već „danas Bog od nas hoće borbu, našu žrtvu”, i to kompletnu, naglašava monah Arsenije. Kako dodaje, žrtvovati se mora za svoje bližnje, svoj narod, otadžbinu. A žrtva rađa ljubav, dodaje monah. Naravno, za to je potrebna vrlina hrabrosti, a neko najuzvišeniji je samim tim heroj, junak, onaj ko je spreman da čini nadljudska djela i podnosi nadljudske žrtve. Antipod tome je izdajnik. No, trebamo se truditi da što manje klizimo ka izdajništvu, koje se ogleda danas u izdaji svih ljudskih vrijednosti i veličanju egoizma, egoističnim postupanjima koja ne trpe žrtvu, i ne trpe drugog, kaže monah Arsenije. Zato, imamo situaciju da savremena civilizacija prinosi čovjeka na žrtvu, i otežava altruizam, kaže ostroški monah.
Dodaje da često zaboravljamo da Bog od nas ne traži starozavjetne krvne žrtve, već novozavjetne, beskrvne. Bog traži od nas našu ljubav, naše srce, dodaje otac Arsenije.
- Pretrpjeti žrtvu radi istine je vječni imperativ svih vremena i svih kultura. Nema druge. A vrhovna istina je Onaj koji je rekao „Ja sam put, istina i život” – riječi su oca Arsenija, koji podsjeća da taj put mogu pratiti samo duhovno hrabri ljudi, spremni na prvom mjestu da se suprotstave svojim slabostima i onima koji se bore protiv istine.Ž.J.