Knjiga „Kana” Andrije Markuša privukla je veliki broj poklonika Svetlane Kane Radević, koji su se okupili da se sjete jednog od najistaknutijih arhitekata i projektanata u istoriji Crne Gore. Ističući da je monografija „Kana” nastala kao odgovor na uništavanje djela Svetlane Kane Radević, Markuš je podsjetio na njene najbolje projekte koji i danas krase lice Podgorice i Crne Gore.
Markuš, Kanin drug i kolega, istakao je da njen rad odlikuju Rajtovski odnos prema ambijentu, koji je ona projektujući hotel „Podgorica” dovela do savršenstva, koji zaslužuje da se izučava na arhitektonskim fakultetima. Jedinog crnogorskog dobitnika Borbine nagrade, nekad najznačajnijeg priznanja za arhitekturu na tlu bivše Jugoslavije, kako je konstatovao Markuš, uvijek je odlikovao osoben prilaz formi, materijalu i ambijentu. Ona je inovatorski prilazila, kao režiser sceni, kao da je sve posebnom bojom odnekud neznano, a na pravom putu, došlo – uvijek sigurnim i snažnim potezom – naveo je autor studije.
-Živjela je za arhitekturu. Nije imitirala, uvijek je oplemenjivala i objekte i sredinu u kojoj je radila – kazao je, između ostalog, autor knjige koju su podržali Arhitektonski forum i Udruženje arhitekata „Kana”.
Utoliko izgradnja solitera koji je nadvio njen najpoznatiji rad – hotel „Podgorica”, djeluje, kako je istakao Markuš stravično „poput zabadanja harpuna u živo tijelo”.
Arhitekta Mileta Bojović, tvorac projekta Bloka 5, najprije se zahvalio Markušu na velikom trudu i vremenu koji je uložio u stvaranje ove knjige, „da nas okupi oko Kane i njene arhitekture”.
Podsjećajući se prvog susreta sa Svetlanom Kanom Radević, Bojović je istakao da ga je oduševila njena posvećenost i saživljenost sa projektima. U njenim radovima dopunjavali su se slojevitost i atraktivnost, što je, kako je primijetio, zajednična nit koja povezuje sve njene projekte. Njena posvećenost arhitekturi podrazumijevala je dobro poznavanje savremene arhitektonske teorije i prakse, istakao je Bojović. Nalazila je načine da to upoznaje na izvoru – kroz duže boravke u Japanu i Americi.
-Bila je pravi arhitekta u pravo vrijeme i na pravom mjestu. To je vrijeme koje možemo nazvati ,,zlatnim periodom crnogorske arhitekture”, vrijeme kada su se državni ciljevi poklapali sa ciljevima arhitekture – stvaranje svijetle budućnosti za cijelo društvo – kazao je on.
Naglašavajući da period SFRJ jeste bio epoha kada je arhitektura na našim prostorima doživjela najveći uzlet, on je podsjetio da je i tada bilo, doduše usamljenih, pokušaja da se ugroze autorska prava arhitekata, pa je i Kana Radević morala, i uspijevala, da se izbori sa zaštitom nekih svojih projekata kao što su Autobuska stanica u Podgorici i hotel u tada Titovom Užicu. Ističući da danas arhitekte rade u mnogo nepovoljnijem položaju on je naglasio da za razliku od prošlih vremena kada je zakon o autorskim pravima štitio arhitektonsko djelo kao javno dobro, „danas živimo u društvu koje štiti privatno vlasništvo i interes na štetu društvenog i javnog”.
Arhitekta Rifa Alihodžić je zahvalio Markušu na monografiji ističući da kako se naše društvo ne može pohvaliti knjigama o arhitekturi, ovaj naslov predstavlja praznik za ljubitelje struke i kulture. Zahvalivši se Markušu za sve što radi na zaštiti arhitektonskog nasljeđa u Crnoj Gori, Alihodžić je istakao da svojoj misiji doprinosi i djelom o Kani Radević.
Knjiga ne samo da baca novo svjetlo na stvaralaštvo Radevićeve nego i opominje da se ne zaboravi, čemu smo veoma skloni, primjetio je on.
-U knjizi koju promovišemo ne nalazi se samo vapaj i protest protiv skrnavljenja značajnih arhitektonskih djela, nego i oštra reakcija na sve pojave koje su negativne u našem prostoru. Ova knjiga uporno opominje našu svijest ukazujući na nedostatak samokontrole i bezobzirne rušilačke nagone – kazao je Alihodžić.
Član Arhitektonskog udruženja „Kana” Aleksandar Ašanin je, između ostalog rekao, da je legat koji nam je ostavila Kana Radević u rangu evropskog. Ipak, podsjetio je on, kao društvo se nismo potrudili da ga zaštitimo i sačuvamo onakvim kakvim ga je zamišljala Svetlana Kana Radević.
-Uvijek je bila originalna, nova. Svako njeno djelo izniklo je iz dubokog misaonog procesa. Draž i ljepota njenih djela je što su duboko gradotvorna – poručio je Ašanin.
Na kraju je direktorka udruženja „Kana” Ružica Dragonić uručila Markušu dar za sve što je uradio na očuvanju arhitektonskog nasljeđa u Crnoj Gori.
S.Ć.


Podrška Bloku 5

Mileta Bojović je podsjetio da je Radević bila i izuzetan kolega. Podsjetio se vremena kada njegov projekat Blok 5, koji je pobijedio na konkursu, nije prihvaćen blagonaklono. Radević je u zaštitu kolege objavila protestni tekst u „Pobjedi” i tada dala nedvosmislenu podršku i radu i njemu kao projektantu.


Rušilaštvo gradonačelnika

Andrija Markuš se osvrnuo na skrnavljenje rada Kane Radević, koje je počelo još dok je ona bila na samrtničkoj postelji u KC Crne Gore 2000. godine. Evocirajući uspomene na te dane Markuš je podsjetio da je u to vrijeme bagerima rušen dio hotela „Podgorica”. On je optužio nekadašnjeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je glavni krivac za rušilački odnos Glavnog grada prema arhitektonskom nasleđu, pa tako i prema djelu Kane Radević.