-„U oku oko”, „Lijeva ulica”, „Nebo grudi”, „Vijek i dovijeka”, „Miriše duša”... Ovo su samo neki od naslova šezdesetak pjesama koje su se „zbile” u najnovijoj, po svemu briljantnoj knjizi Ilije B. Vukovića pod nazivom „Zrno u nemiru”, upravo izašloj iz štampe. Poemi „Trag po nebu Skadarskog jezera”, Vuković je, ispostaviće se, s pravom posvetio najveći prostor u svom novom ostvarenju. O tome, uostalom, svjedoče i književni kritičari i Vukovićeve kolege književnici, koji su odreda saglasni u ocjeni da je „ljepota opjevanog jezera ram za pjesnikov filozofski i emotivni iskaz o događajima i pojavama na istorijski zgusnutim prostorima”.
Književnik Slobodan Đurović za Vukovića kaže da je poput junaka romana „Na oštrici brijača” Somerseta Moma, „koji odnekud banu u naš svijet obmana i laži, ravno niotkuda, da nas podsjeti na visoko božansko naznačenje čovjeka, i da za tom strelicom duha u istini i ljubavi, večito leti”.
I, zaista, kaže Đurović, nova zbirka Ilije Vukovića, novi je, smjeli, iskorag ovog začudnog pjesnika u otkrivanju sakralnog u profalnom, duhovnog u materijalnom, vječne eternične kvintesence u zemaljskoj površini.
– Ljubavna poezija je tlo na kom je pjesnik zasijao u punom smislu, podigavši velelepni zamak „Na na nebu – ni na zemlji”, bajkovit, s astotinu ulaza, gdje je svaka prostorija svjetlija od pređašnje, u mjeri njegove uzvišene, neobuzdane ljubavi, koja ne zna za san ni za početak – navodi Đurović u recenziji knjige. Za književnicu Simonidu Vuković, kako ističe, Vukovićevi stihovi su toliko dobri - da „pomjeraju razum”.
– Vijekovi su svjedoci koji čuvaju isklesane, u kamenu, grudi majke, te hraniteljice života, a Ilija Vuković je sve to opisao u svojim nevjerovatno živim i sjajnim stihovima – navodi Vukovićeva. Za književnicu Anu Spasić, Vukovićeva knjiga „Zrno u nemiru”, a posebno, kako kaže, poema „Trag po nebu Skadarskog jezera”, je svojevrsna čitanka istorije i najpljepša riznica ljubavi prema vodi, svjetlosti, kamenu, vinu, cvijeću, nebu, i ženi.
– Ako je iko ostavio trag po vodi Skadarskog jezera, onda je to sigurno Ilija Vuković, svojom najnovijom poemom, satkanom od stihova fine, dragocjene čipke – ističe Spasićeva. Knjigu „Zrno u nemiru” Ilije Vukovića izdalo je Udruženje književnika Crne Gore.M.J.
Dvostruki prognanik u zavičaju
Ilija B. Vuković rođen je 1948. godine na Jelinom brdu – Šaranci, na obroncima Durmitora. Osnovnu školu završava u Njegovuđi, gimnaziju u Kalinoviku, studirao je u Sarajevu, gdje je stekao zvanje pravnika, nakon čega u istom gradu zasniva porodicu. Ratni vihor ga 1992. vraća u zavičajnu Crnu Goru, pa potom u kosmetsku varoš Suva Reka, odakle 1999.godine ponovo kao prognanik dolazi u Podgoricu. Poeziju je počeo da piše još u djetinjstvu. Bavi se i slikarstvom. Član je Udruženja književnika Crne Gore i brojnih drugih književnih organizacija širom Balkana.Pjesme su mu objavljivanje u više antologija i zbornika poezije. Dobitnik je više nagrada za svoje stvaralaštvo. Penzionerske dane provodi uz olovku, u okolini Spuža i Njegovuđi kod Žabljaka.
)){kind=small}
