Premijernim izvođenjem „Rekvijema” Đuzepe Verdija poslije osam dana završeno je 16. izdanje Međunarodnog muzičkog festivala „A tempo”. Ovo monumentalno djelo sa velikim uspjehom izveli su prvi put u Crnoj Gori Crnogorski simfonijski orkestar i Crnogorski horski ansambl koji čine horovi Muzičke akademije na Cetinju, Škole za muziku i balet „Vasa Pavić” potpomognuti članovima „Obilića” AKUD-a „Branko Krsmanović” iz Beograda.
Ne samo da je domaća publika prvi put imala priliku da čuje Verdijev „Rekvijem”, čija zahtjevnost ne dozvoljava da se često izvodi i na najvećim muzičkim scenama svijeta, već je prvi put ovo bio i za sopran Snežanu Savčić Sekulić, mecosopran Ivu Mrvoš Anokić i tenora Domagoja Dorotića. Iskustvo je bilo samo na strani basa Ivice Šarića.
Verdijev „Rekvijem” odabran je na ideju maestra Grigorija Kraska. U dogovoru sa direktorom Muzičkog centra Crne Gore Žarkom Mirkovićem, smatrao je su i domaća publika i orkestar spremni za ovakav zalogaj. Izazov jeste, ali nije bilo teško savladati ga, kazao je nedugo nakon koncerta dirigent Crnogorskog simfonijskog orkestra.
– Ovo djelo je veoma interesantno i kad je tako, onda ništa nije teško. Naravno, imali smo orkestar, pa hor sa puno mladih članova, pa je bilo malo problema, ali sve je bilo veoma zanimljivo – zaključio je maestro.
Svečarska atmosfera, koja se osjećala sa obje strane scene, nastavila se i nakon koncerta. Kako je naglasio Mirković, publika je shvatila koliko je veličanstvena Verdijeva muzika, i koliko su zadatku dorasli i solisti i orkestri.
– Sve je funkcionisalo kako treba. Moram da istaknem da je Grigorij Krasko pokazao da je sposoban da iznese jedan ovakav projekat. Pokazali smo i da smo spremni i kao umjetnici i kao publika za ovakvo jedno djelo. Ovo je korak naprijed, zaista pravi korak na putu izvođenja najsloženijih muzičkih djela – ocijenio je on.
Na konstataciju da je izvođenje Verdijevog djela pokazalo još jednom da je neophodna sala sa boljom akustikom Mirković je naglasio da je prilika nadvisila probleme sa dvoranom.
– Svakako da će bolja sala pružiti svima mogućnost da se slobodnije upuštamo u ovakve i slične projekte i pružiti publici priliku da više uživa a konačno i nama, što nije beznačajno, naprotiv, priliku da ono što izvedemo trajno zabilježimo na kvalitetan način i da to možemo kasnije pokazivati kao nešto što smo radili u jednom periodu – kazao je on.
Mecosopran Iva Mrvoš Anokić je imala samo riječi hvale za našu publiku.
- Bilo mi je posebno uzbudljivo, zato što prvi put izvodim ovo djelo. Ekipa je bila divna, orkestar nas je odlično pratio. Uvijek je zadovoljstvo raditi sa crnogorskim simfoničarima i maestrom Kraskom. Nadam se da ću ponovo imati priliku da nastupim ovdje, jer ste divni domaćini. Sa radošću bih prihvatila ponovni poziv, jer je orkestar na visokom profesionalnom nivou i svakom umjetniku odgovara da radi u takvom okruženju – kazala je Iva Mrvoš Anokić.
Iskusni bosansko-hercegovački operski pjevač Ivica Šarić, koji već godinama sarađuje sa našim Muzičkim centrom otkrio je da da je bio veoma iznenađen kad je dobio poziv za Verdijev „Rekvijem”.
– Znate li vi šta je Verdijev „Rekvijem”? To se ne izvodi svaki dan, ni u Evropi, a kamoli kod nas. Čak ni u Sarajevu koje ima opersku tradiciju. Ali, ono što smo večeras čuli na sceni vrijedi para i para, ali to treba da shvate i moje kolege i političari. Treba da shvate šta za Crnu Goru znači izvesti „Rekvijem”, jer sa ovim djelom Podgorica se svrstala u evropske metropole kulture. Onaj ko može ovo da izvede, ima mjesto u Evropi – kazao je on i ocijenio da je u „datim mogućnostima sve bilo odlično”.
Mladi hrvatski tenor Domagoj Dorotić nije krio da mu je spremanje i izvođenje ovog djela bio veliki izazov.
– Čast je biti dio ansambla koji je prvi put u Crnoj Gori izveo „Rekvijem”. Predivni utisci, a sada se treba odmoriti. Saradnja sa cijelom ekipom bila je na najvišem nivou, jer se sa vašim muzičarima sve čovjek može dogovoriti. Nadam se da ću imati prilike da nastupim ovdje ponovo – istakao je on.
Snežana Savičić Sekulić je istakla da je posebno bila ushićena i time što prvi put pjeva Verdijev „Rekvijem”, ali i time što baš ovo djelo izvodi u toku Strasne nedjelje, a u oči Vaskrsa.
– Koliko je tekst dubok i duhovan. Ovo je Strasna nedjelja. U nedjelju je Vaskrs i ovu posljednju sedmicu doživljavam na poseban način. Taj mir, lično preispitivanje gdje smo i šta smo u odnosu na svijet, zašto smo ovdje došli i sa kojim ciljem... Shvatila sam da mi ovaj koncert nije dodijeljen slučajno. Dok sam izgovarala tekst duboko u sebi sam se molila i bila sam zaista uzbuđena. Velika mi je čast što sam večeras bila ovdje – kazala je prvakinja Beogradske opere.
Ona je konstatovala da crnogorska muzička scena izuzetno napredovala, u protivnom ovo Verdijevo djelo ne bi bilo moguće pripremiti.
– Morate obezbijediti veliki ansambl – veliki hor, veliki orkestar, dobre soliste. Moramo dati 100 odsto od sebe, a kada koncert dođe sve je stvar trenutka. Svako odgovara za sebe i za onaj dio koji mu je dodijeljen. Moram da odam veliku pohvalu organizatoru, ali i publici, zaslužuje ovakve muzičke događaje. U ovom gradu uvijek se osjećam divno, publika zna da se ponaša i u pravom trenutku reaguje kako treba, a na kraju nagradi izvođače velikim aplauzom – kazala je ona.
S.Ć.


U planu opera

Mestro Grigorij Krasko je ocijenio da je ovogodišnji „A tempo” bio kraći od prethodnih, ali uspješan.
– Sa dva velika koncerta u samo sedam dana Crnogorski simfonijski orkestar je dokazao da je spreman za takve zadatke. Posebno prvi koncert je bio veoma zahtjevan. Znate, svirati Čajkovskog, Orkestarsku svitu u G-duru, veoma, veoma je teško. Generalno, bilo je dobro. Možda neki detalji... ali sve ukupno, bilo je uspješno.
Iako je tek spuštena zavjesa na 16. „A tempo”, Krasko razmišlja o velikom finalu.
– Razmišljam o nekoj maloj operi. Neku primjerenu ovakvoj prilici. No, još razmišljam, mada smatram da ovakva prilika zahtjeva jedno djelo koje obuhvata sve muzičke žanrove, za čije izvođenje ne važi ona samo kakav si umjetnik ili ansambl, već kako će se svi dijelovi usaglasiti. Naravno, kad je opera u pitanju, potrebno je imati i režisera. Opera je svakako izazov, i, ja bih htio takav zadatak. No, vidjećemo… - poručio je Krasko.